Tomislav Megla trčao u New Yorku:”San snova”
U srcu američkog grada, deseci tisuće trkača iz cijelog svijeta okupilo se na ovogodišnjem Njujorškom maratonu, čarobnom događaju koji je ujedinio trkače svih razina, vještina i dobnih skupina.
Ovogodišnji maraton ponudio je spektakularan prikaz sportske izdržljivosti, uz brojne zanimljivosti koje su obogatile već uzbudljivu atmosferu.
Ovo je najveći maraton na svijetu ove godine sa ukupno 51.402 finišera te je ujedno treće najbrojnije izdanje ove utrke u povijesti. Pobjednici 52. izdanja maratona su Hellen Obiri (2:27:23, Kenija) i Tamirat Tola (2:04:58, Etiopija).
Jedan od sudionika bio je međimurski trkač Tomislav Megla.
Megla je maraton završio za 3 sata 47 minuta i 57 sekundi, a utrku je završio ka 10 150. Velika podrška Megli u New Yorku bili su njegovi domaćini Tomislav Pavić i Siniša Babić.
“Životna želja mi je bila sudjelovati na NY maratonu. Godinama to već pokušavam na raznorazne načine, ali do sada nije uspijevalo. Ove godine me očito posjetila božica Fortuna jer za USA su konačno ukinute vize (samo moraš online popuniti ESTA dokumet koji ti omogućuje ulaz u USA), od 01.05.2023. ukinuto je obvezno cijepljenje protiv COVID-19, prijatelj je nažalost morao odustati od trke, pa mi se otvorilo mjesto”, kazao nam je Megla pa nastavio govoriti o otome kako je došlo do sudjelovanja.
“Nisam baš u nekoj trkačkoj formi, pa sam si zadao cilj da trčim Zagreb maraton, 08.10.2023., da vidim kakav sam i da onda definitivno pada odluka da li idem ili ne. Istrčao sam Zagreb i drugi dan kupio avionsku kartu za NY. Sam dolazak na trku je dosta naporan, jer se rano budiš da se kroz gužvu probiješ do trajekta koji te vozi na Staten Island gdje je i start trke, na Verrazzano-Narrows mostu dugom više od 4 km. Trči se kroz sve četvrti New Yorka (Staten Island, Brooklyn, Queens, Bronx, Manhattan), prelazeći nekoliko prekrasnih mostova (već spomenuti Verrazzano-Narrows Bridge, Pulaski Bridge, Queensboro Bridge, Madison Ave. Bridge…), dok je sam cilj maratona u Central Parku. Interesantna činjenica o trci je ta da je zbog ogromnog broja trkača sam start podijeljen u 3 osnovne grupe po bojama (naranđasta, rozna, plava) gdje svaka grupa starta sa drugog mjesta, te se tek nakon prolaska 8.milje utrke (12,8 km) sve spaja u jednu trasu. Pitali su me mnogi koji je osjećaj trčati, sudjelovati na takvoj utrci. neopisiv. Ovo nema veze sa utrkom, ovo je, ne znam, svemir, nema dalje, to je to. Rijeke trkača, navijača uz stazu je pa valjda milijun, svih rasa, nacionalnosti, staro, mlado, sviraju, plešu, navijaju, bodre. nema mjesta uz stazu koji nije pokriven navijačima. Trčao sam, a u čemu drugomu nego, u kockastom dresu, svi viču: Croatia. Hrvatska, idemooo brateeee samoooo jakooooo i naravno: Lukaaaa Modrić. Radi takvih navijača trka se otrči sa lakoćom i posebnim guštom, iako se nakupi više od 250 metara uspona (NY maraton je najteži od svih 6 velikih maratona s obzirom na uspon)”.
“Nakon trke bili smo u gradu u restoranu na okrijepi i klopi (sa naglaskom na okrijepu) i dok vide da si u službenoj majici NY maratona ili da imaš medalju, svi ti prilaze, čestitaju, rukuju se, slikaju. Živa ludnica. Posebno zahvaljujem prijateljima koje sam posjeti u New Yorku”, zaključio je Megla.
