Bruno Šimunković bio je važan kotačić u momčadi Zasadbrega, a polusezonu je završio s 10 ligaških pogodaka što ga svrstava na drugo mjesto ljestvice strijelaca. Zasadbreg je uz Kraljevčan imao najefikasniji napad (37 golova), a velike zasluge za to upravo idu Šimunkoviću, koji se najviše istaknuo pogocima, ali i asistencijama. Zasadbreg će zimu provesti na prvom mjestu, čime su napravili odličan rezultat, ali su svjesni da je to tek pola odrađenog posla.
“Prezadovoljan sam sa završenom polusezonom, lijepo je biti jesenski prvak pored toliko dobrih momčadi, pogotovo kad se to nimalo nije očekivalo od nas. Pokazali smo pravi momčadski duh kroz sve utakmice, vraćali pozitivan rezultat i kad nije dobro krenulo. Mislim da nas je to krasilo kroz cijelu polusezonu”.
Do 10 pogodaka došao je u 8 različitih utakmica, a posebno će ga pamtiti u Bratstvo (SV) i Slobodi (S), budući da je na tim utakmicama bio dvostruki strijelac.
“Naravno da uvijek može bolje, ali sve u svemu mislim da je solidna polusezona iza mene. Zadovoljan sam brojem postignutih golova, s obzirom da sam većinom na poziciji veznog igrača. Tu velika zasluga naravno ide i mojim suigračima, ipak je nogomet timski sport. Klupski cilj je ostati u vrhu tablice kroz drugi dio sezone, održati dobru formu i na kraju krajeva naravno izboriti viši rang. Moj cilj je pružati što bolje partije, dati sve od sebe te golovima i asistencijama pomoći momčadi kroz svaku utakmicu”.
Nogomet je počeo trenirati sa sedam godina, a najviše ga je potaknulo društvo, u slobodno vrijeme, uvijek bi se našli i zaigrali nogomet.
“Zahvalan sam i roditeljima što su podržavali moj hobi. Znam da ih je koštalo puno vremena i živaca, ali su me poslali na pravi put”.
Sami početak vezan je uz Zasadbreg, a ubrzo se upisao u NŠ Međimurje-Čakovec. Prošao je mlađe uzraste u Međimurju i zatim u izlaznim kadetima otišao u slovensku Naftu iz Lendave. Odigrao je i polusezonu u Nk Polet Sveti Martin na Muri prije zadnjeg povratka u Zasadbreg.
“Teško je istaknuti nekog trenera, kod svakog nešto novo naučiš i sa svim dosadašnjim trenerima imam dobro iskustvo. Rado se prisjećam početaka u Međimurju, pod vodstvima vrhunskih trenera Maria Šarića, Damira Lepena i Nevena Bujanića. Mislim da sam od njih puno naučio, što se tiče samih osnova nogometa, ali i ponašanja kao sportaš. Prvi koraci su ipak najvažniji. Istaknuo bih i našeg trenutnog trenera Stanislava Tota. Njegovo nogometno znanje i igračka karijera sigurno daje veliki doprinos klubu i nama igračima, da bi bili tu gdje jesmo”, zaključio je 23 – godišnjak ovaj razgovor.
