Rukometna euforija polako se stišava, dojmovi se sležu, analiziraju se utakmice, a svi se možemo složiti oko jednoga – reprezentacija Hrvatske napravila je sjajan uspjeh na Europskom prvenstvu.
Jedan dio priprema za Euro s igračima je prošao i Nikola Grahovac, Kružni napadač rodom iz Čehovca.
Mlađahni 20 – godišnji Nikola rođen je u Čakovcu, a u Čehovcu je živio do svoje sedme godine. Kada je trebao krenuti u prvi razred, njegova obitelj sele se u rodno mjesto njegova oca (Plaški – Lika). Tamo je Nikola pohađao osnovnu školu. Nakon završenog osmog razreda uspisuje Gimnaziju Bernardina Frankopana u Ogulinu koje je pohađao dvije godine, da bi preseljenjem u Zagreb školovanje nastavio u XII. gimnaziji. zbog rukometnih obaveza, fakultet nije upisao.
Cijela obitelj njegove majke je iz Međimurja, a Nikola ističe kako je to mjesto gdje se uvijek vraća zbog obitelji i zbog toga što je tu odrastao.
“Nažalost ne dolazim u Međimurje onoliko koliko bi htio zbog brojnih obaveza pa je to otprilike jednom u dva ili tri mjeseca. A od lijepih stvari mi je ipak najdraža hrana, što se i vidi na meni”, napomenuo je Nikola.
Kao pravi “Međimurec” prati i naš sport, a istaknuo je sjajan uspjeh rukometaša Čakovca plasiravši se u polufinale hrvatskog kupa. Susret polufinala Čakovec je igrao protiv Dubrave, tadašnjeg kluba našeg sugovornika koji je utakmicu morao propustiti zbog ozljede.
Rukometom se počeo baviti dosta kasno, u 13. godini života, a nakon devet godina karijere već je postao hrvatski reprezentativac.
“Počeo sam u RK Ogulinu gdje sam igrao 4 godine, nakon što sam se odlučio na jako veliki korak odlaskom u RK Dubravu. U Zagrebu sam od 16 godine, a u Dubravi sam proveo odlične 4 i pol godine. 16.1. 2020. godine postao sam član hrvatskog prvaka PPD Zagreba. Prošao sam sve mlađe kategorije hrvatske reprezentacije izuzev zadnjeg U21 prvenstva koje sam propustio zbog ozljede kao i većinu prošle sezone. Kao najveći uspjeh navodim 2. mjesto na U18 EP održanom u Hrvatskoj i nedavni poziv u seniorsku reprezentaciju”.
Nikola nam govori kako rukomet za njega nije samo sport već i način života. On traži punu posvećenost i puno odricanja, a daje onoliko u koliko njega ulažeš. Svaka pobjeda nam donosi unutarnje zadovoljstvom a svaki poraz dodatan motiv za još veći rad.
Svoje rukometne uzore pronalazi u Nikoli Karabatiću, Cedricu Sorhaindou i bišem hrvatskom reprezentativcu Renati Suliću.
Nikola se prije Europskog prvenstva našao na popisu od 28 igrača koji su prošli pripreme prije samog natjecanja.
“Najbolji osjećaj na svijetu biti je dio reprezentacije, nagrada za moj trud i još veći poticaj na daljnja ulaganja u sebe, hvala izborniku i hvala svim trenerima i suigračima koji su doprinijeli mom rukometnom razvoju, a bilo ih je stvarno mnogo”.
“To je jedna, a možda i dvije razine iznad onoga što sam ja do tad igrao. Ispunjenje jednog sna. Jedno jako lijepo iskustvo koje mi je pokazalo na čemu trebam dodatno raditi. Stariji dečki su mi puno pomogli svojim savjetima i podrškom pa mi nije trebalo dugo za prilagodbu. Nadam se da će u budućnosti biti još takvih poziva i okupljanja”.
Nikola je do sada igrao u premijerligašu Dubravi, a na dan kad je Hrvatska igrala s Austrijom, Nikola je potpisao za najveći hrvatski klub, PPD Zagreb.
Na kraju našeg razgovora međimurski rukometaš poslao je poruku svim mladim sportašima.
“Ne trebate nikad biti zadovoljni, morate biti gladni novih pobjeda, novih izazova. Ciljevi uvijek moraju biti visoki i raditi se mora sve što je u njihovoj moći da se ti ciljevi ostvare”.
Zahvaljujemo Nikoli na pronalasku vremena za razgovor te mu želimo puno sreće u daljnjoj karijeri.
