Ima veliku podršku obitelji. Nogomet je započeo trčkarajući za bratom Matijom, a prvi trener u NK-u Šenkovec bio mu je tata Zoran.
Međimurje je rasadnik talenata, a kroz povijest međimurske snage uvijek su punile mlade reprezentativne vrste Hrvatske, a bilo je i onih koji su nosili dres seniorske reprezentacije. Nedavno je Hrvatska U-18 reprezentacija boravila u Međimurju, a u toj selekciji nastupala su čak tri međimurska nogometaša. Dres reprezentacije nosili su Lukas Mikolaj, Sven Lesjak i Niko Farkaš. Upravo su potonjem ovo bili prvi reprezentativni nastupi koje je zaključio pogotkom protiv Crne Gore.
– Veliko mi je zadovoljstvo što sam dobio poziv za sudjelovanje na turniru reprezentacije U-18, konkurencija je jaka i bio sam svjestan da se moram nametnuti i pokazati u najboljem svjetlu. Veselio sam se i igranju s prijateljima iz Međimurja. U prvoj sam utakmici, iako smo izgubili zadovoljan sa svojim nastupom. U drugoj utakmici protiv Crne Gore ušao sam još jače “zagrizao” što je rezultiralo pogotkom u 82. minuti. U posljednjoj utakmici izbornik mi je ukazao puno povjerenje, odigrao sam cijelu utakmicu i pokazao svoje sposobnosti, opisao je Niko svoje prve nastupe u nacionalnom dresu.
Uzor u starijem bratu
Niko Farkaš nogomet je počeo igrati u vrlo ranoj fazi, trčkarajući za starijim bratom Matijom. Prvi trener u NK-u Šenkovec bio mu je tata Zoran. Nakon Šenkovca došao je u Međimurje za koje ga vežu samo lijepe uspomene.
– Prvi pravi počeci bili su sa šest godina kada sam se registrirao u rodnom Šenkovcu (NK Šenkovec) za kategoriju početnika i limača, u početnicima kao golman – moja prva nogometna želja bila je da budem golman, a u limačima na poziciji špice. Osim u spomenutom Šenkovcu, karijeru“sam nastavio u Međimurju. U NŠ Međimurje osvojili smo mnoge turnire,a neki od najdražih su mi Bumbar kup u Varaždinu te turnir u Grazu. Ipak najveći uspjeh za mene bilo je kada smo kao NŠ Međimurje osvojili drugo mjesto na međunarodnom turniru Alpas kup, a mene su uvrstili među najbolju šestoricu. Za NK Međimurje nastavio sam igrati i ozbiljniji nogomet, u prvoj HNL, prvo u kategoriji pionira, a zatim i kadeta.
Farkaš je od rane dobi bio na meti mnogih hrvatskih klubova, ali 2022. godine odlučio je otići u Osijek za koji ga veže stipendijski ugovor.
Konkurencija je velika
– U ljeto 2022. godine odlučujem se promijeniti sredinu i odlazim u NK Osijek. Opraštam se od odličnih mi trenera, a to su: Horvat, Lepen, Orehovec, Kosalec, Bujanić, Šarić, Dovečer, kao i drugih djelatnika kluba. Svi su mi oni ostali u jako dobrom sjećanju jer su mi pomogli da se razvijam, ne samo kao nogometaš već i kao osoba, a na čemu im ovim putem zahvaljujem. Veliku zaslugu za poziv u NK Osijek pripisujem gospodinu Ivi Vranješu i gospodinu Draženu Hlišću koji su prepoznali moje nogometne mogućnosti kao nešto na čemu se može raditi i dalje razvijati u njihovoj nogometnoj sredini, osvrnuo se sadašnji igrač Osijeka na transfer u klub na Dravi.
U Osijeku se Farkaš dobro snašao, a u protekloj ligaškoj sezoni upisao je 28 nastupa, a pritom je postigao 4 pogotka. Međutim, najvrjedniji gol iz prethodne sezone je onaj u finalu kupa protiv Slaven Belupa.
– U Osijeku sam “došljak“, ovdje ima jako puno kvalitetnih i izvrsnih igrača, konkurencija za pozicije je izrazito velika te prihvaćam svaku mogućnost da igram i treniram na bilo kojoj poziciji. U ove dvije godine boravka u Osijeku prošao sam kroz kadetsko prvenstvo gdje sam dobio solidnu minutažu i postigao nekoliko golova, a najdraže mi je osvajanje kadetskog prvenstva. Na jesen prošle godine priključen sam juniorskom sastavu kao ulazni junior i ostvario značajan broj nastupa te postigao nekoliko golova u prvenstvu. Najdraže mi je osvajanje juniorskog kupa gdje sam postigao gol koji nas je vratio u igru nakon negativnog rezultata u finalnoj utakmici protiv Slaven Belupa.
Želja mu je biti profesionalac
Veliku podršku u nogometnoj karijeri daje mu brat Matija, inače odličan igrač štrigovske Sloge.
– Brat Matija velika mi je podrška, a budući da je i sam nogometaš njegovi mi savjeti i potpora puno znače. Čujemo se svakodnevno, ako ne pozivom, onda porukama. Ako imam neki problem, on je tu za mene da me pogura riječima: „Sve će biti u redu, drži se, ti to možeš!“, opisao je Niko odnos s bratom.
Neke ciljeve već je ostvario, a nekim se tek nada. Ono što ga najviše krasi je ljubav prema nogometu te težnja tome da zaigra profesionalni nogomet.
– Od svojih najranijih dana sanjam o nogometu, svaka je moja misao posvećena utakmicama, nogometnom razvoju i napredovanju. Nadam se da će mi se želje o igranju u prvoligaškim seniorskim klubovima u Hrvatskoj, a i preko granice, ostvariti. Prvi je korak već ostvaren ove godine pozivom i sudjelovanjem na U-18 reprezentativnom okupljanju od 5. do 10. lipnja. Nadam se da sam se svojom igrom pokazao u dobrom svjetlu u svijetu nogometa u kojem želim ostati što duže. Uz sve to potrebno je i dobro zdravlje, bez ozljeda i malo sreće.
Brat Matija, veznjak Sloge (Š) kratko nam je opisao svog brata.
– Niko je od malih nogu pokazivao veliku spretnost iako je ljevak. Jedva da je prohodao, a već je lopta bila sastavni dio njegovog života, pratio me po mojim utakmicama i turnirima te upijao nogometna znanja. Ozbiljan je, odgovoran te izrazito discipliniran i danas, bilo to na treningu ili na utakmici. Moram istaknuti njegovu sposobnost gledanja igre kao cjeline, njegovo precizno dijeljenje lopte suigračima, pravi je veznjak po meni. Njegova najveća vrlina je upornost i ne odustajanje, djeluje po sistemu “sve dok utakmica nije gotova i gubitnik može postati pobjednik“. Spreman je prihvatiti poraz i priznati da je neki protivnik bolji, a to mu je još jači poticaj da bolje i više trenira i trudi se. Jako sam ponosan na njega, na njegova postignuća. Divim se njegovom odrastanju u drugoj sredini, daleko od obitelji i razvoju u kvalitetnu odraslu osobu, kaže ponosni stariji brat Matija.
