U nogometu postoje rivalstva koja traju desetljećima, a neka od njih žive i za obiteljskim stolom. Upravo je tako u obitelji Ivana, 15-godišnjeg Dinamovca koji će uživo pratiti derbi na Poljudu, i njegova ujaka Ivana, Hajdukovca koji će utakmicu gledati kod kuće. Plava i bijela boja u njihovim razgovorima često su povod za šalu, podbadanje i poneku raspravu, no kada se emocije smire, ostaje ono najvažnije – obitelj.
Mlađi Ivan svoju je ljubav prema Dinamu otkrio prilikom prvog osobnog dolaska u Zagreb. Tada je, kaže, osjetio strast i emocije koje okružuju klub te shvatio kako grad diše za Dinamo. Dobro pamti i prvi odlazak na utakmicu, kada je Dinamo igrao protiv Omonije, a među najdražim uspomenama posebno izdvaja prvo gostovanje u Splitu (pobjeda Dinama 0:1, gol Petkovića). Upravo mu je ono pokazalo koliko težine nosi igranje najvećeg hrvatskog derbija, u atmosferi u kojoj svaki potez ima posebnu važnost.
Ljubav prema Dinamu ipak ne znači da su svi nogometni razgovori u obitelji mirni. Dapače, mlađi Ivan priznaje da su se on i ujak znali i posvađati zbog međusobnog rivalstva, osobito kada bi ujak počeo govoriti loše o Dinamu i njegovim igračima. No takve rasprave ne traju dugo. Nakon utakmice ponovno su u dobrim odnosima, jer nogomet, koliko god važan bio, ne može promijeniti činjenicu da je riječ o ujaku i nećaku.
S druge strane obiteljskog rivalstva nalazi se stariji Ivan, koji je Hajduk zavolio još u sezoni 2004./2005., kada je čakovečko Međimurje također igralo u Prvoj HNL. Bila je to ujedno posljednja sezona u kojoj je Hajduk osvojio naslov prvaka Hrvatske prije dugog čekanja na novi trofej. Ujak kroz šalu dodaje kako je možda upravo zato počeo navijati za splitski klub.
Kada je riječ o derbijima koji su mu ostali u sjećanju, posebno izdvaja utakmicu u kojoj je Marko Livaja pogotkom u 70. minuti utišao Maksimir i donio Hajduku pobjedu. Ipak, unatoč svim razlikama u navijačkim uvjerenjima, stariji Ivan na obiteljsko rivalstvo gleda s dozom humora.
– Ah, što reći za mog nećaka Ivana? Uvijek postoje pošalice i podbadanja na temu rivalstva klubova, ali sve je to u smislu šale. Uostalom, nogometno rivalstvo nikada se ne može usporediti s prijateljstvom i obitelji – poručuje ujak Ivan.
A kakav bi to derbi bio bez prognoze? Dok će mlađi Ivan bodriti Dinamo s tribina Poljuda, njegov ujak vjeruje u Hajduk i očekuje da će Marko Livaja i društvo imati razloga za slavlje.
– Naravno da očekujem da se Šego isprsi, a Livaja stavi točku na i. U autobusu za Zagreb, po meni, nema mjesta za još tri boda – poručuje Hajdukovac.
Jedan Ivan na Poljudu, drugi pred televizorom. Jedan u plavom, drugi u bijelom. Obojica s vlastitim očekivanjima, argumentima i nadom da će baš njihov klub slaviti. A kada sudac označi kraj, rezultat će možda odrediti tko će se sljedećih dana više šaliti na čiji račun, no teško da će promijeniti ono što je u ovoj priči najvažnije.
Jer najveći derbi u ovoj obitelji ne igra se samo između Hajduka i Dinama, nego i između dvije generacije navijača koje povezuje bliskost i ljubav prema nogometu. I bez obzira na to hoće li nakon utakmice prevladati plava ili bijela boja, ujak i nećak znaju da je njihova veza ipak iznad svakog rezultata.
