Ivan Belčić: Doktor kineziologije, bivši rukometaš, a danas vrhunski analitičar

Rukometaš koji je upisao i minute u najvišem hrvatskom rangu, danas se bavi nogometnom analitikom, a u tom poslu je jedan od najboljih u Hrvatskoj.

Ivan Belčić je u Čakovcu završio prirodoslovno-matematičku gimnaziju, a s obzirom na njegov afinitet prema sportu nije bilo drugog izbora nego upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu. Nakon integriranog preddiplomskog i diplomskog studija kineziologije stekao je titulu magistra kineziologije s usmjerenjem kondicijske pripreme sportaša. Godinu nakon diplome upisao je doktorski studij na istom fakultetu, stekao titulu doktora društvenih znanosti iz polja kineziologije, a potom je primio i priznanje Odbora za doktorski studij kao najbolji doktorand u 2017. godini. Nakon obrazovanja neki logični slijed je bilo zaposlenje na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je počeo raditi 2018. godine kao vanjski suradnik.

Danas ima jako malo slobodnog vremena s obzirom na izrazito dinamičan način života i puno poslovnih putovanja, pa tako za hobije gotovo da i nema vremena, a to malo slobodnog vremena što ima voli posvetiti svojim najbližim osobama, tjelesnoj aktivnosti, odmoru i putovanjima.

– Ivane, opiši nam prve koraku u sportu.

Srećom, dio sam posljednjih generacija koje su djetinjstvo provodile u svakom slobodnom trenutku na sportskim igralištima s prijateljima. Igrali smo doslovce sve moguće sportove, ali je mene najviše zanimao nogomet koji sam obožavao igrati i gledati na TV-u. No, moji roditelji su iznajmljivali stan rukometašima tadašnjeg RK Zrinski IPC-a i tu me bivši hrvatski reprezentativac, Miro Barišić, ujedno jedan od najboljih rukometaša koji su igrali u Čakovcu, doslovce za ruku odveo na trening i nakon toga se apsolutno sve odvijalo u pravcu rukometa, a nogomet je pao u neki drugi plan. Imao sam rijetku privilegiju da kasnije zaigram u seniorskoj ekipi sa svojim rukometnim idolom i glavnim „krivcem“ za moj rukometni put. Moj prvi trener u klubu bio je gospodin Damir Magić i sjećam se da smo trenirali u dvoranama II. osnovne škole, Graditeljske škole te na vanjskom igralištu Macanovog doma u Čakovcu, a dan-danas su ostala neraskidiva prijateljstva s ekipom iz tih dana.

Koje si sve sportove trenirao?

Trenirao sam na ozbiljnoj razini samo rukomet sve do teže ozljede rotatorne manšete ramena. Nekoliko puta sam pokušavao rehabilitirati rame i vratiti se u zagrebačkim klubovima, no bol prilikom šutiranja je bila velika prepreka, a kasnije mi je to rame zadavalo problema i u svakodnevnim situacijama pa sam teška srca morao odustati od ozbiljne igre. U klubovima sam trenirao nogomet i odbojku, no to nije trajalo dugo, već sam samoinicijativno išao na treninge da budem što bolji u sportovima u kojima sam predstavljao svoju školu. Zanimljivo je napomenuti da sam tijekom studija igrao i vaterpolo za sveučilišnu ekipu Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, što je definitivno jedan od fizički najzahtjevnijih sportova. Trenutno aktivno igram nogomet u veteranskoj Premier ligi za VNK Ponikve. Liga je izrazito atraktivna za gledatelje, ali i zahtjevna jer u ligi igraju dojučerašnji reprezentativci kao što su Ivica Olić, Jerko Leko, Josip Šimunić, Dario Šimić, Josip Pivarić, Ognjen Vukojević, Nikola Pokrivač, Mihael Mikić, Željko Sopić i ostale ikone HNL-a i Hrvatske nogometne reprezentacije.

Prošao sam dosta trenera tijekom svojih igračkih dana u rukometu, no trener koji mi je definitivno ostao duboko u sjećanju i kojem mogu zahvaliti svoj napredak kao igrača, ali najvažnije moj osobni napredak – je gospodin Željko Golik. Trener Golik je uvijek znao što je najbolje za svakog igrača, uvijek je imao savjete za mlade rukometaše, ali ne samo one rukometne, već i one koji se tiču obrazovanja i općeg razvoja mlade osobe. Imao je velik utjecaj na mene i na mnoge generacije rukometaša u Međimurju i smatram da je međimurski rukomet puno izgubio njegovim odlaskom jer entuzijazam, pristup i znanje koje je on imao je nešto što se rijetko viđalo u prijašnja vremena. Srećom danas znam da ima dobrih i stručnih trenera u Čakovcu i da se odlično radi u svim kategorijama, a to samo pokazuje ovaj rezultat koji je MRK Čakovec ostvario plasmanom u najviši rang natjecanja na čelu s trenerom Josipom Borkovićem.

Najveći uspjeh u sportu?

Upravo je Željko Golik bio glavni trener prve ekipe Pipo IPC-a kad sam kao igrač kadetskog sastava dobio poziv da se priključim seniorskoj ekipi. To je bilo zlatno doba međimurskog rukometa a ja sam bio član jedne vrhunske momčadi koja je bila dva puta viceprvak i dva puta treća u prvenstvu Hrvatske.

Prije angažmana u nogometu radio sam za iransku rukometnu reprezentaciju kao jedini stranac (što je već samo po sebi uspjeh) u stručnom stožeru kao analitičar. Zanimljivo je da sam u stožeru angažiran kao analitičar a već nakon naše prve pripremne utakmice, a prije kvalifikacija za Olimpijske igre, promoviran sam u prvog asistenta izbornika. Vodio sam analizu naše prve utakmice i pripremu za sljedećeg protivnika i nakon tih analiza ispred cijele ekipe i stručnog stožera ustao je kapetan momčadi i najbolji igrač te rekao izborniku da želi da od sljedeće utakmice budem na klupi kao asistent izbornika (analitičar inače tijekom utakmice bude na povišenoj poziciji na tribinama s laptopom i sustavom za snimanje). Izbornik je to prihvatio i od tog trenutka sam na svim sljedećim utakmicama i natjecanjima bio prvi asistent izbornika i analitičar. S reprezentacijom Irana ostvario sam značajne uspjehe u kvalifikacijama za Olimpijske igre te u prvenstvima Azije, no, nažalost par puta smo samo za gol-razliku ostali bez medalje.

Kod uspjeha svakako vrijedi spomenuti i plasman s hrvatskom U17 nogometnom reprezentacijom na Europsko U17 prvenstvo 2023. godine, što je velik uspjeh s obzirom da je to bilo prvi put preko kvalifikacija u odnosu na prethodnih osam kvalifikacijskih ciklusa.

Bio je dio i nacionalnih rukometnih selekcija

Čime se danas sve baviš?

Radim na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao viši asistent u Laboratoriju za sportske igre i na predmetima osnovne kineziološke transformacije i notacijska analiza. Također surađujem već više od 10 godina kao notacijski analitičar za dvije sportske agencije koje su ugovorno vezane sa savezima u više sportova. Od saveza naveo bih Austrijski, Mađarski i Slovenski nogometni savez, Europsku rukometnu federaciju i Europsku nogometnu federaciju (UEFA) za koje najčešće radim.

Možeš li detaljnije opisati poslove koje radiš?

Kao viši asistent u Laboratoriju za sportske igre na Kineziološkom fakultetu radim kao glavni koordinator za dijagnostiku nacionalnih selekcija (reprezentacija) u rukometu, odbojci i košarci. Na predmetima osnovne kineziološke transformacije i notacijska analiza održavam predavanja, vježbe i seminare, kao i sve ostale obveze koje ima svaki profesor na Kineziološkom fakultetu. Znanstveno sam aktivan i sudjelujem na međunarodnim konferencijama, te objavljujem znanstvene radove u  časopisima koji su visoko indeksirani u najprestižnijim znanstvenim bazama podataka. Često sudjelujem i u nastavnom procesu kao suradnik u izbornim modulima kondicijske pripreme sportaša na redovnom studiju kineziologije, kao i na Studijskom centru za izobrazbu trenera.

Kao notacijski analitičar uživo sam nazočan na utakmicama primjerice UEFA Lige prvaka, Europske lige ili austrijske Bundeslige i notiram najbitnije parametre, odnosno statističke pokazatelje učinkovitosti u nogometu. Isto radim i u rukometnoj ligi prvaka, EHF kupu i drugim natjecanjima pod ingerencijom Europske rukometne federacije. Posao je podosta stresan i dinamičan jer zahtijeva puno putovanja te se mora raditi objektivno, pedantno i s maksimalnom odgovornošću.

Radio je s reprezentacijom Irana

Uloga u HNS-u. Kako je došlo do suradnje?

U Hrvatskom nogometnom savezu radim kao analitičar za mlađe dobne kategorije. Suradnja je krenula preporukom prema Savezu od tada aktualnih članova stručnog stožera. Kao analitičar prošao sam U15 i U16 uzraste kod muških i kod žena, a trenutno sam najčešće član U17 i U18 muških nacionalnih selekcija. U stručnim stožerima HNS-a sve savršeno funkcionira jer je to odlično posložen sustav, s vrhunskim stručnjacima u svojim područjima koji odrađuju svaki svoj dio posla, ali isto tako interakcijom međusobno pomažemo jedni drugima. Raditi za hrvatsku reprezentaciju je iznimna čast, ali i velika odgovornost, no svakako i veliko zadovoljstvo jer mi doslovce funkcioniramo kao, što i službeni hashtag kaže – obitelj. Uloga analitičara je usko definirana i točno se zna posao koji je pod mojom nadležnošću, a to je snimanje treninga i utakmica sofisticiranim sustavom koji kasnije omogućava detaljnu analizu. Analizira se svaki trening i svaka utakmica, a tijekom natjecateljskog perioda analiziraju se i utakmice protivnika. Protivnici se analiziraju u svim fazama i podfazama nogometne igre, proučavaju se neki ustaljeni obrasci ponašanja, posebnosti u prekidima ili igrači koji svojom individualnom kvalitetom donose prevagu. Sve to sa svrhom što bolje pripreme momčadi za zahtjeve koje tražimo i kako bi faktore iznenađenja tijekom utakmica sveli na minimum.

Ivan u stožeru U17 reprezentacije Hrvatske

foto: Dražen Patarčić/Drago Sopta/HNS