Igor Križarić: Nogomet živi, a svoje znanje prenosi na mlade suce  

Igor Križarić bio je kao i gotovo svako dijete svoje generacije. Mlad, zaigran s puno energije, krenuo je u nogometne vode sa sedam godina. Ljubav prema sportu i nogometu odveli su ga na ovaj put. Kao dječak igrao je za MTČ i Čakovec, a igračka karijera trajala je do 18 godine. Tada je otišao na služenje vojnog roka, a posljednje što se sjeća bio je pričuvni vratar kod seniora. 

Kada se vratio s vojnog poziva, krenuo je ozbiljno u sudački posao na poticaj svog oca Stjepana. Sa 16 godina položio je prvi sudački ispit, a otac mu je bio veliki uzor, budući da je već kao mali s njim pohađao mnoge utakmice. 

– S odlascima na utakmice upoznao sam mnogo ljudi. U početku kada sam bio mladi sudac, bilo je tu velikih pritisaka od strane igrača, trenera i uprava, ali s vremenom mi je bilo sve lakše suditi. 

Drugi najmlađi sudac u povijesti HNL-a

Prvi put se na HNL sceni pojavio s 24 i pol godine te tako postao drugi najmlađi sudac u povijesti HNL-a. 

– Jedno je doći na listu kao što smo mi nekada. U tom razdoblju teško je bilo doći do prvoligaških travnjaka, ali ja sam vjerovao u sebe. Danas suci iz druge lige odmah uskaču u najviši rang i sigurno im je lakše doći na veliku scenu. Srećom, primjerice imamo i mi Patrika Kolarića koji je na prvoligašku scenu došao s 26 godina, kazao nam je Križarić koji je zatim nastavio govoriti o Kolariću. 

– Smatram da on u svom suđenju nema granica. Vjerujem kako će postići ono što smo mi mogli samo sanjati. Znam za sva njegova odricanja, za sve njegove treninge i mogu mu samo još jednom poželjeti sreću. 

Prvu utakmicu u 1. Hrvatskoj nogometnoj ligi Križarić je sudio 2002. godine. Vatreno krštenje imao je na susretu Kamen Ingrada i Pomorca. Na samom susretu bilo je više od 5000 gledatelja, što je danas nezamislivo kada se susreću dva manja kluba. 

– Iza sebe imam puno utakmica u prvoligaškom nogometu. Ni jedna mi nije ostala u sjećanju kao najteža utakmica. Suci žive od vikenda do vikenda. Sve dobro se brzo zaboravlja, a dok imaš jednu slabiju utakmicu, nažalost ta se dugo pamti. Na svoju karijeru sam jako ponosan i zadovoljan sam kako je izgledala. 

Pred kraj sudačke karijere sudio je samo međimurske lige 

Sudio vječni derbi Dinama i Hajduka

Kao sudac sudio jedanput je sudio najveći hrvatski derbi. Bilo je to u polufinalu kupa na Maksimiru gdje je on bio glavni sudac dok su mu pomagali brat Borut i Saša Fegeš. Sami susret završio je bez pogotka. 

– U to vrijeme nije lagano bilo doći suditi derbije. Mladi nisu dobivali puno prilika suditi derbije. Sretan sam što se to sada promijenilo te u HNL-u možemo vidjeti sve više mladih sudaca. Prije smo mi bili gotovo kao profesionalci, a danas suci imaju razne poslove pa nisu cijeli u tome. Neminovno je da kroz nekoliko godina sudački poziv bude profesionalan.

Sudio je jedan najveći hrvatski derbi/foto: HNK Hajduk

On je svoj san ispunio, a sudačka karijera u prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi trajala je 17 godina. Od Hrvatske nogometne lige se oprostio 2019. godine na susretu zaprešićkog Intera i Dinama. U međimurskom nogometu posljednju službenu utakmicu sudio je 19. lipnja 2022. godine. 

Živi nogomet 24 sata na dan 

Križarić je dugogodišnji zaposlenik Međimurskog nogometnog saveza, predsjednik je sudačke komisije te kontrolor u višim ligama. 

– Danas je jednostavno drugačiji pogled na sudački posao. Nekad ti je to bio dobar hobi s kojim si mogao zaraditi za ljetovanje. Danas ti od tog poziva možeš živjeti, ali nažalost sudaca je sve manje. U međimurskom nogometu od sudaca imamo Dežđeka koji je danas na 3. HNL. On mora raditi na sebi, podređen je tom pozivu i toplo se nadam da je on nasljednik Patrika Kolarića. Nakon njega došla je jedna velika rupa te se iskreno nadam kako je on taj. Bio bi najsretniji da se još netko pojavi. Ljudi se za taj poziv opredijele relativno mladi, ali onda odlaze kada se zaposle, kazao nam je Križarić. 

U nogometu je 24 sata dnevno

U našem razgovoru kazao je kako će otići s mjesta predsjednika komisije sudaca te tu ulogu ponuditi Patriku Kolariću koji ima godinu dana za razmišljanje. 

– Najavio sam da se povlačim s te pozicije. Naš novi prijedlog je Patrik Kolarić. Tu treba biti jedna „persona“ za čiji glas bi se čulo. Mlad je, radi i drugi posao, ali vjerujem kako pronaći vrijeme da se pozabavi sudačkom organizacijom. Imamo 75 aktivnih sudaca, što nije dovoljno za sve utakmice. Ostajem u međimurskom nogometu i svima stojim na usluzi za pomoć. 

Na kraju našeg razgovora Igor se posebno emotivno dotaknuo svog oca Stjepana koji mu je dugogodišnji uzor. Otac Stjepan je nedavno na Danu međimurskog nogometa dobio nagradu za dugogodišnji doprinos u međimurskom nogometu. 

– Kada sam preuzeo nagradu umjesto njega, bio sam vrlo emotivan, budući da se nalazi u bolnici. Ocu, kao i svima nama teško je pao odlazak majke. On si je nagradu svakako zavrijedio. Njegova delegatska služba je prestala protekle godine i nadam se da će biti zdrav, emotivnim riječima završio je Igor ovaj naš razgovor. 

Otac mu je najveći uzor