Fenomen Čepa:”Ima veliki ego, ali je omiljen suigrač”

S 39 godina, 10 mjeseci i 12 dana na svom kontu u 3. Hrvatskoj nogometnoj ligi ima 4 postignuta pogotka. Imao bi ih i više, ali ozljede u ovoj sezoni krivac su što nije igrao nekoliko susreta.

On je Stjepan Krznar, poznatiji kao Čepa. Vrsni strijelac, motivator i najvažniji čimbenik u momčadi Dinama (D). Čepa je nogometni majstor, virtuoz, a za Dinamo je jednako važan kao i Livaja za Hajduk. Igrao je za mlađe kategorija zagrebačkog Dinama, u 1. HNL, mladu reprezenatciju, a posljednjih 13 godina zabija pogotke za Dinamo (D). Posljednje tri i pol godine trenira ga Dalibor Gorupić kojemu je bio suigrač u Mladosti (P).

“Kad sam prije tri i pol godine preuzimao Dinamo, činjenica da kao trener neću biti najstariji u svlačionici, stvarala je u okruženju neku skepsu. Čak je i mene to u početku malo remetilo. A jedan od igrača starijih od mene je upravo u tom trenutku bio Čepa. Čak smo i jedno kratko vrijeme bili suigrači u Mladosti Prelog i u to doba sam gledao na njega kao na starijeg suigrača koji je prošao prvoligaške terene, koji za mene nisu kao igraču bili dohvatljivi. I od jednom smo bili u odnosu trener – igrač. Mogu vam samo reći da smo razvili jedan sjajan odnos, nismo postali najbolji prijatelji niti bi to u ovom odnosu trener – igrač mogli postati, ali međusobno se uvažavamo, respektiramo i poštujemo. Nije izmišljeno, ali u tri i pol godine nismo imali ni jedan ozbiljan sukob, a nije tajna da smo obojica malo teški. Što se samog trenažnog procesa tiče, kad sam došao u klub, Čepa je imao 37 godina, igrao u mlađim uzrastima Dinama Zagreb, 1.HNL sa Čakovcom i Međimurjem, zabio tisuću golova za županijske klubove, Što da ja njega naučim? Kako zabiti gol? Ono sto sam malo možda uspio utjecati u ovo vrijeme na njega je igra u fazi obrane”, kazao nam je trener Gorupić koji je od Čepe gotovo tri godine.

Četiri pogotka zabio je za sada u 3. HNL

Za Dinamo će Čepa uskoro postići 400. pogodak, ali prema viđenom na trećeligaškim travnjacima, on i dalje ne misli stati.

“Puno puta znam reći mlađim igračima da ne znaju kakvu privilegiju i blagodat imaju sto je Čepa njihov suigrač i prijatelj. Nekad zaiskri na terenu, dali trening ili utakmica, ali sve je to s njegove strane u najboljoj namjeri. Svako u momčadi može samo jako puno toga od njega naučiti, kao igrača, a još vise kao čovjeka. Da je Čepin ego veliki, to je istina. Ali zato je takav igrač i napadač. Bez toga ne ide. A s druge strane je omiljen u svlačionici, a niti on ne skriva da ima jako dobar odnos sa svojim suigračima”, fenomem Čepa opisao nam je trener Gorupić.

Čepa je u početku nogometne karijere bio profesionalac, a prvi prvoligaški pogodak postigao je za Međimurje 21. kolovoza 2004. godine u susretu s Pulom. Do drugog je došao u susretu s Zadrom mjesec dana kasnije, a posebna zanimljivost je što je tada za čakovečki klub igrao desnog bočnog. Kad je Čepa igrao u 1. HNL, njegov sadašnji suigrač Niko Jakšić nije se ni rodio. Danas s 21 godinom razlike Jakšić i Krznar su suigrači.

“Čepa nama mlađima uvijek služi kao primjer, te je uvijek pozitivan prema nama, samo njegovo prisustvo nas potiče da uvijek damo svoje najbolje. Od njega sam naučio da nikad ne treba previše komplicirati, odigrati brzi pas i pružiti opciju”, opisao ga je njegov suigrač Niko Jakšić.

19 godina kasnije – Čepa na stadionu u Čakovcu gdje je zabio prvijenac u 1. HNL

Već smo spomenuli kako je Čepa “kralj Dinama”, a to nam je potvrdio i trener Gorupić usporedivši ga s Livajom.

“Već sam jednom to rekao – gdje god da sam igrao ili trenirao, niti jedan igrač nije toliko značio ne samo za momčad, nego za klub i općenito za cijelu zajednicu, mjesto. Prva asocijacija na Dinamo Domašinec je Čepa, svako malo me netko pita kako Čepa igra, dali Čepa trenira. Osudio bi se reći, kao Livaja ne samo za Hajduk, nego za cijeli Split, cijeli kraj”, zaključio je trener Dinama (D).

Pred Čepom je susret protiv Međimurja s kojim je imao sretne, ali i ne baš sretne trenutke. Međutim, bilo je to davno kada je međimurski kraj imao prvoligaša. Nažalost, dana je to samo san.