Drago Naranđa: Istinski zaljubljenik u trenerski posao 

Nogometnu legendu ne prepoznaju samo Međimurci, već i sredine u kojima je ostavio duboki trag. Danas 68-godišnji Drago Naranđa i dalje ne može bez nogometa. Prati sve što se zbiva na nogometnoj sceni. Njegov nogometni početak seže još do 1975. godine kada je po prvi put zaigrao za seniorsku momčad Trnja iz Svetog Juraj u Trnju. 

Prije trenerske, igračka karijera

Odmah na samom početku karijere bio je najbolji strijelac Trnja s 26 golova pa ga je put odveo u Varteks. 

“Nakon sjajne polusezone došao je poziv Varteksa. Tamo sam prvo igrao dvije sezone, zatim sam otišao u vojsku. Nakon povratka, Varteks je igrao treću jugoslavensku ligu, a ja sam im se priključio u drugom dijelu sezone. Igrao sam jako dobro, međutim, nismo se uspjeli vratiti u viši rang i to zbog gol razlike. U tom trenutku sam smatrao kako sam prerastao ovu ligu pa sam otišao u Rudar iz Velenja koji je tada igrao drugu jugoslavensku ligu. Nakon Rudara vratio sam se u svoj kraj te sam igrao za Trgocentar Slogu u trećoj državnoj ligi. Igrao sam i za MTČ na novom stadionu. Nakon toga sam igrao samo za međimurske klubove, najduže u Hodošanu s kojim sam zajedno rastao u sedam godina suradnje. Igračku karijeru završio sam u Trnju kao najbolji strijelac lige”, osvrnuo se Naranđa na svoju igračku karijeru. 

Od puno uspomena Naranđa ne zaboravlja reći kako je tijekom igranja za NK Varteks 1977. godine imao jedan službeni nastup za juniorsku reprezentaciju bivše Jugoslavije u rumunjskom Temišvaru gdje je bio i strijelac u 41. minuti za naše vodstvo od 2:1, a sjeća se i 20.000 grlatih rumunjskih navijača. U uzvratnom susretu nije igrao jer ga Varteks nije pustio na dvoboj. 

Bogata trenerska karijera

Paralelno s igračkom karijerom, Naranđa je pohađao trenersku školu u Ljubljani. U svojoj dugogodišnjoj trenerskoj karijeri trenirao je NK Budućnost Hodošan, NK Međimurje, NK Čakovec, NK Omladinac Novo Selo Rok, NK Sloga Čakovec, NK Mladost Prelog, NK Centrometal Macinec, NK BSK Belica, NK Mladost Ivanovec, NK Graničar Kotoriba, NK Varteks Varaždin (kadeti), Školu nogometa u NK Međimurju, ženske nogometne reprezentacije seniorskog uzrasta i U19 te kadetkinje ŽNK-a Katarina Zrinski Čakovec.

Naranđa je bio trener Međimurja u klupskoj prvoj sezoni. Klub je preuzeo nakon petog kola kada nisu bili na zadovoljavajućoj poziciji, a ostavio ga je na prvom mjestu u velikoj prednosti nad Belišćem. Nažalost, tijekom sezone došao je kraj suradnje pa ih Naranđa nije vodio u kvalifikacijama za 1. Hrvatsku nogometnu ligu. 

“Tada sam bio mlad i nadobudan i mislio sam da svaki segment u klubu radi samo svoj posao. Preuzeo sam klub s pet bodova minusa, a ostavio ih u plusu od sedam bodova. Imali smo odličan igrački kadar, još bolju atmosferu, a najveći problem je bio što su se neki ljudi iz uprave miješali u moj posao. Ja nisam mogao prijeći preko toga pa sam sam otišao. Kod mene nije mogao igrati onaj tko nije bio dovoljno dobar za tu momčad. Pritisak na mene bio je velik, nisu me mogli smijeniti jer smo bili prvi, ali mi je duševni mir značio više od svega toga. Možda sam pogriješio jer bi kasnije bio trener u 1. HNL, što bi mi bio najveći trenerski uspjeh”, opisao nam je nogometni trener svoj put u seniorima Međimurja. 

Ponovni povratak u NK Međimurje 

Nakon godine dana ponovno se vratio u klub, ali kao šef nogometne škole. Na početku je sve bilo u redu, ali kasnije su ga opet isti ljudi spriječili u svom nastojanju. Izradio je plan kako bi škola nogometa trebala izgledati, međutim vrh kluba to nije prihvatio. Također, sa svojim suradnicima kasnije je napravio elaborat u izgledu škole nogometa kojeg su predstavili Upravi kluba, a oni su ga po njegovim riječima, pospremili u ladicu. Nakon dvije godine, elaborat je shvaćen ozbiljno pa se tada po tom modelu osnovala škola nogometa. 

“Na početku smo bili odlični, s kvalitetom i kvantitetom. Imali smo 13 trenera, po dvije generacije u svakoj kategoriji, ali zbog financija je to trajalo samo jednu godinu. Kasnije smo se pet vratili na model gdje je svaki trener imao po dvije generacije”.  

Naranđa je bio nogometni instruktor Međimurskog nogometnog saveza, a naš sugovornik ponosan je na to razdoblje. Od 2001. godine nositelj je UEFA PRO licence kao jedan od rijetkih na našem području. 

“Sretan sam što sam imao priliku stvarati mlade nogometaše, a posebno što sam uspio u suradnji s Izvršnim odborom MNS-a, predsjednikom komisije za mlade Tomicom Kraljem i predsjednikom MNS-a Matom Kljajićem, oformiti nogometne škole za mlade na području Međimurske županije. Time smo stvorili kvalitetne uvjete za školovanje mladih nogometaša, a što je osnovni preduvjet za budućnost nogometa i nastavak tradicije dobrog nogometa u Međimurju”, ponosni ističe Naranđa. 

Od trenerskih uspjeha treba istaknuti četiri naslova prvaka s Hodošanom na koja je naš sugovornik posebno ponosan. 

“Mi smo tada napravili čudo. Jedno takvo malo mjesto je sa svojim navijačima živjelo nogomet, a bilo je u rangu s nekim klubovima koji su danas u 1. HNL. Dobri rezultati odveli su me profesionalno u Međimurje gdje sam mogao pokazati sve svoje kvalitete. Kasnije sam još radio u mnogim klubovima, ali najviše sam ponosan na rad s mladima. Mnogima sam usadio ljubav prema nogometu, a veseli me što su neki danas treneri”. 

Još uvijek je željan kvalitetnog rada

Vjeruje u međimurski nogomet

Čovjek pun iskustva govori nam kako je amaterski nogomet u Međimurju odlično organiziran, ali žali za činjenicom što nemamo klub u višim ligama. 

“Sigurno je da u ovom trenutku u našem nogometu nemamo igrače za najviši rang, ali smatram da na ovaj broj nogometaša možemo igrati više lige. Smatram da bi škole nogometa trebale još više raditi, dok je na savezu da pomogne u nastojanju da budemo još bolji. Volio bih da se škole nogometa još više objedine jer je sve manji broj djece, a nama bi 10-ak škola nogometa bilo odlično rješenje. Jedna škola bi trebala biti nositelj kvalitete gdje bi igrali samo najtalentiraniji. Surađujem sa svim školama nogometa i svi imamo iste probleme kvantitete i kvalitete”.

U svojoj dugogodišnjoj karijeri trenirao je mnoge igrače, a posebno je istaknuo četiri nogometaša.  

“Od te generacije 1993. godište najviše je napravio Luka Bobičanec. Od mlađih, smatrao sam da će veliku karijeru napraviti Viktor Kanižaj, međutim spriječile su ga ozljede pa je danas u Finskoj. Bio sam siguran da će tada najveći međimurski talent Marko Vinković (danas trener u NŠ Sloga) napraviti vrhunsku karijeru. On je bio veliki potencijal, bez problema je igrao sa starijima, a kasnije ga je put odveo u Varaždin pa Dinamo. Nažalost, i kod njega su ozljede bile vrlo ozbiljne pa nije razvio svoj talent, rekao nam je Naranđa, a na ovu temu još je istaknuo Lovru Zvonareka za kojeg smatra da ide pravim putem”. 

Naranđa se i danas bavi trenerskim poslom, a trenutno kao sretan čovjek radi kao voditelj Nogometne škole Dinamo/Zelenko.