Dora Hren: Karatistica koja ruši sve granice i predrasude

Njezinu dobrotu, ljubav, poštovanje i iskrenost osjetili smo odmah po ulasku u obiteljsku kuću obitelji Hren. Tamo smo stigli da upoznamo našu današnju sportsku heroinu Doru, karatisticu koja dolazi iz Selnice.

Dora je najmlađi član obitelji, obiteljska je maza i pohađa osmi razred OŠ Selnica. U školi joj pomaže dugogodišnja asistentica Ivana Živčec Železnjak, a nakon nastave kreće priprema i odlazak na trening u svoj karate klub “Shotokan karate klub Muraken” gdje je dočekuje trener Dinko Šarić.

“Dora je aktivna karatistica dvije i pol godine. Karate je naporan sport, ali Dora uživa u njemu. Ona nije dijete koja se odmalena voljela igrati s barbikama, već je obožavala akciju. U njoj sam vidjela da gleda borilačke vještine pa smo otišli probati. Po dolasku u klub očekivali smo otpor trenera budući da nikad nisu imali dijete s teškoćama, ali trener Dinko ju je objeručke prihvatio. Unatoč slabovidnosti, ona gleda taj karate i upija svaki korak i dogurala je do narančastog pojasa. U 12. mjesecu trebala je po novu boju pojasa, ali zbog koronavirusa morat će se malo strpjeti”, kazala je njezina majka Zlatica.

SKK “Muraken”

Trener Dinko voli imati disciplinu na treningu, a Dora se jako dobro prilagodila uvjetima u takvom trenažnom procesu.

“Trener nikad, ali baš nikad nije vikao na mene. Na svom treningu sam jedina cura, i dečki me slušaju. Na treningu mi je super i volim vježbati karate”, poručila je Dora.

Dora je uvijek spremna pozirati

“Karate je Dori donio puno toga dobroga. Više je socijalizirana, pristupačnija te je dobro napredovala u fizičkom i psihičkom smislu. Prije karatea nije mogla stajati na jednoj nozi, a sada to može uraditi bez problema. Također, stekla je samostalnost i ona se sama priprema za trening”, istaknula je majka Zlatica.

Dora još uvijek nije bila na natjecanju, a trener je vrlo oprezan po tom pitanju. Bilo je prijedloga za natjecanje, ali Dori i treneru nikamo se ne žuri. Uz vožnju biciklom, Dora se voli šetati, igrati nogomet, skakati na trampolinu, a svoj dan ne može zamisliti bez sportske aktivnosti. Također, obožava čitati knjige, a najdraža spisateljica joj je Sanja Pilić.

Nedavno je Dora upoznala Ivana i Anđela Kvesića, hrvatske karate reprezentativce koji su na nju ostavili jako dobar dojam i jedva čeka novo druženje s njima

Željela bih s njima vježbati. Oni su mi uzori i jako ih volim”, kratko je poručila Dora.

Kimono joj baš dobro stoji

Iako voli karate, ne želi biti trenerica, već učiteljica koja bi bila vrlo stroga.

“Ako me ne bi slušali, davala bi loše ocjene. A onima koji su jako dobri dala bi petice”, s osmijehom na licu pričala nam je Dora.

Dora je članica Udruge za sindrom Down Međimurske županije u kojoj ima jako puno sportskih aktivnosti poput plivanja i gimnastike, ali Dorina najveća ljubav je karate.

Zahvalnost i osmijeh koju nam je pružila Dora, nama je bila najveća nagrada i motivacija za dalje.

Svaka čast Dora, želimo ti puno sportskih i životnih uspjeha.

Ovu priču omogućila vam je Vinska kuća Hažić.

Prosinački serijal “Inspirativne priče međimurskih sportaša” se nastavlja, a ova je bila druga po redu sportska priča. Ako ste propustili prvu, pročitajte je sada: