Naguravanje, odguravanje, psovanje i vrijeđanje sudaca, nažalost, nisu nepoznanica na seniorskim nogometnim utakmicama, ne samo amaterskim, već i na utakmicama gdje igraju nogometaši koji žive od toga. No sve češće svjedočimo kako se takvo ponašanje pojavljuje i u mlađim dobnim kategorijama. To nikako ne bi smjelo postati normalno niti prihvatljivo u nogometu.
Djeca uče od odraslih. Promatraju kako se ponašaju igrači na seniorskim utakmicama, kako reagiraju na sudačke odluke, kako se odnose prema protivnicima i sucima. Upravo zato stariji igrači moraju biti primjer mlađima. Ako seniori na terenu pokazuju nepoštovanje, teško je očekivati da će djeca usvojiti drugačije obrasce ponašanja.
Nogomet je igra u kojoj se svi moraju međusobno poštovati. Suigrači, protivnici, suci, treneri i svi ostali sudionici utakmice. Sudačka pogreška nije opravdanje za vrijeđanje, psovanje ili fizički obračun, baš kao što poraz nije razlog za nedolično ponašanje.
Trener mora biti puno više od osobe koja vodi treninge i određuje sastav. On je autoritet, uzor i osoba od koje djeca svakodnevno uče. Mora reagirati na svako neprimjereno ponašanje, bez obzira na to radi li se o najboljem igraču ili tek početniku. Prešućivanje takvih situacija samo šalje poruku da je takvo ponašanje prihvatljivo.
S druge strane, roditelji moraju biti svjesni da njihovo ponašanje uz aut-liniju itekako utječe na djecu. Nema smisla od djeteta tražiti poštovanje prema sucu ako roditelj s tribine viče, vrijeđa i osporava svaku njegovu odluku. Djeca ne slušaju samo ono što im govorimo, već ponajprije gledaju što radimo.
Zato odgovornost za odgoj mladih nogometaša nije samo na trenerima ili roditeljima, već na svima nama koji su dio njihova nogometnog okruženja. Ne smijemo zaboraviti da cilj rada s djecom nije samo stvoriti dobrog nogometaša. Cilj je odgojiti sportaša koji će znati poštovati druge, prihvatiti poraz, nositi se s pobjedom i svojim ponašanjem biti primjer drugima.
