U nastavku serijala kojeg smo nazvali “Mali nogometni razgovori” upoznat ćete se s vratarskom legendom Međimurja. Darko Stamenković nekada je branio u najvišem hrvatskom rangu, a danas svoje znanje prenosi na mlade vratare.
Kada ste se počeli baviti nogometom?
S 12 godina u pionirima NK Polet (P) kod trenera Mihalković Josipa -Cincia.
Zašto ste postali vratar?
Vjerojatno kao i većina klinaca, najmlađi i najmanji pa kud s njim nego na gol. Bio sam sklon i raznim akrobacijama na tjelesnom pa mi se lijepo bilo bacati.
U kojim klubovima ste sve igrali?
Igrao sam u Poletu (P), Varteksu, Turnišću (Slovenija), Čakovcu, Međimurju, Graničaru (K) i Kraljevčanu.
Neki od najljepših trenutaka u karijeri?
Kada sam s 20 godina postao prvi vratar u Poletu u konkurenciji Kornia (Posavec) i Igreca, koji su bili pojam za vratare u Međimurju te poziv Branka Ivankovića da pređem u NK Varteks u tadašnju međurepubličku ligu gdje sam bio u paru sa svojim idolom Korent Zvonkom- Korica.
Utakmice koje ćete zauvijek pamtiti?
Kvalifikacijska utakmica sa Slavenom 1986 g.u Koprivnici za popunu HNL sjever gdje je moj Polet na jedanaesterce izborio plasman u HNL. Također, pamtit ću i prvi svoj nastup za Varteks protiv zaprešićkog Inkera. Na toj utakmici bio sam proglašen za najboljeg igrača susreta te sam kasnije uvršten u momčad kola.
Najteži dani u karijeri?
Ispadanje NK Čakovca iz 1HNL te poraz Varteksa u Varaždinu od Hajduka 0:1 pred prepunim stadionom.
Trenirali su vas mnogi treneri. Koji su na vama ostavili trag?
Miroslav Peršić u Poletu koji je imao hrabrosti postaviti me na gol pored Kornia i Igreca te Branko Ivanković u Varteksu.
Suigrači koje bi spomenuli.
Ivan Dominić-Đoni i Josip Ribić-Cobra
Možete nam ispričati neke od anegdota iz svlačionice.
Imam ih za knjigu napisati. U ostalom čim vam je cimer Đoni, a direktor Štef Hamonajec ne može drugačije ni biti. Na pripremama u Rovinju dotrčao je Đoni u sobu i kazao “Zmija tu su išle nekše dve puce po hodniku i poznaju me, rekle su mi Bok Đoni. U tom trenutku ja njemu objašnjavam da su to Talijanke i da su ga kulturno pozdravile “bongiorno”. Moj prijatelj Đoni još danas misli da su ga cure prepoznale iz Sportskih novosti i rekle mu Bok Đoni.
Druga zanimljiva anegdota dogodila se u Zadru. Poslije utakmice sa Zadrom se zakuhalo. Trajalo je slavlje u svlačionici, a u tom slavlju dojuri Hamonajec, a za njim cijela momčad Zadra kako bi se s njim obračunali. Naravno ja sam ga štitio i zaradio čvrgu na glavi. Kad se situacija smirila dođe Đoni i pitam ga kamo je otišel kad su me napali ,a on veli da je otišel po Cobru kao pojačanje. Kasnije me Hamonajec smiruje i veli kad bu prva plaća, Zmija prvi si na redu. Došla je plaća, a Zmija je bio prvi koji je nije dobio.
Koja je razlika između nogometa nekad i danas?
Danas se nogomet od prije 20 godina taktički promijenio, mijenjaju se sustavi, stil igra ,samim time i metodike treniranja. Uloga vratara se također taktički promijenila, najviše u pozicioniranju kod otvaranja igre gdje vratari postaju vezni igrači pa se od vratara traži da ima i igračku tehniku, poznavanje opće taktike i taktike svoje momčadi. Dok se nekad od vratara tražila samo sposobnost vratarske tehnike u cilju obrane svog gola.
TRENERSKA KARIJERA
Koliko dugo traje trenerska karijera?
Krenula je 2003. godine u Međimurju.
Zašto ste postali trener?
Kada se Međimurje osnovalo bili smo 3 vratara u kadru. Ilica Perić Vjekoslav Tomić i ja. Nismo imali trenera vratara, a ja sam bio najstariji i nema druge nek mene za trenera vratara. Poslije sam na nagovor pokojnog Franje Požgaja upisao akademiju i tako se priča nastavila do danas.
Što trener vratara prenosi drugima?
Kao trener vratara moram svojim vratarima prenositi filozofiju prvog trenera u trenažni proces, upoznati vratare sa zahtjevima u igri. Vratari moraju imati jasnu sliku što prvi trener traži od njih i naravno što ja tražim od njih.
Kakva je vaša metodika treniranja?
Sama moja vizija i filozofija rada s vratarima zasniva se stavljanjem vratara na treningu u situacijske uvjete, koristeći pomoćne igre, uključivanjem igrača u trening za vratare čime vratara dovodimo do realnih uvjeta utakmice kojima će on donositi odluke zahtjevima TE-TA. Cilj moga rada je kvalitetna integracija, implementacija i homogenizacija vratara u momčadi.
Do koje razine obrazovanja ste stigli?
UEFA GOALKEEPER A LICENCA
Što za vas znači najviši nivo stupanj obrazovanja?
To mi je nagrada za sav moj trud i rad do sad u trenerskoj karijeri kad sam stekao najvišu licencu za rad sa vratarima. Ja sam druga generacija od po 16 kandidata. Upisom i pohađanjem UEFA A licence za vratare, smatram da sam jako puno naučio i unaprijedio svoj rad i proširio vidike shvaćanja uloge trenera vratara. Sada je trener vratara osoba koja aktivno sudjeluje u analizi protivnika, TE-TA treningu i pored glavnog trenera radi korekcije u defenzivnoj igri i organizacije napada. Također sam naučio koliko je važno analizirati odigrane utakmice kao i same treninge i na osnovu analiza utakmice detektirati probleme u planiranju treninga ciljano rješavati probleme koji su se događali tijekom utakmice. Shvatio sam koliko je bitan segment planiranje treninga i analiza napravljenog treninga sve u cilju da vratari koje ja treniram budu što bolje obučeni tehničkom-taktičkom smislu i sudjelovanjem u igru.
Kako je izgledao put na akademiji?
Nakon što sam postao trener vratara na nagovor Franje Požgaja upisao sam UEFA B koju sam položio 2004 godine. Tek 2013. je prvi put raspisan natječaj za specijalista za rad s vratarima, gdje dobiješ nacinalnu A licencu trenera vratara. Položio sam je 2014. godine, budući da je to prva generacija bila dolazili su nam predavati instruktori iz UEFE, Irac Packi Bonner, Portugalac Nelson Pereira i naše legende Škorić, Stinčić, Ivković, Mihačić. Između 30 kandidata bili su Tomo Butina, Žitnjak, Vlado Balić, Mrmić. 2019. godine sam upisao UEFA A GK, prijavilo se 27 kandidata, a UEFA je dozvolila samo 16 kandidata, tako da uz postojeće uvjete koje sam morao imati, morao sam položiti i prijemni ispit koji sam na sreću položio uz Tončija Gabrića, braću Runje. Uz svog mentora Butine položio sam 2020 godine. Bile su te 2 godine neprospavanih noći, učenja, pisanja, ali vrijedilo je.
Kojeg vratara bi spomenuli kao posebnog od onih koje ste trenirali?
NK Međimurje je oduvijek imalo dobre vratare Perić, Bulat, Banović, Šafarić….ali izdvojit ću posebno Vjekoslava Tomića. Kao dvadesetogodišnjak došao iz Splita, a nakon 4 godine završio u reprezentaciji i otišao je u Hajduk kao najbolje ocijenjeni vratar 1 HNL. Poslije je napravio karijeru u Turskoj. Bio je vratar vrhunskih motoričkih sposobnosti (snaga,brzina,izdržljivost) i imao je nevjerojatnu eksplozivnost skoka. Vratar po mom ukusu. Zvali smo ga “Mašina”.
Radili ste u reprezentaciji. Što nam možete reći o radu na najvišoj razini?
To je izuzetna čast. Dobio sam tu priliku da radim s najboljim vratarkama Hrvatske gdje su uvjeti za rad na najvišoj mogućoj razini, od opreme, terena, smještaja, prehrane. Zauvijek ću pamtiti kada prije početka utakmice staneš uz aut liniju okrenuti prema zastavi dok svira himna,a ti si sudionik svega toga. Srce ti je veliko i šteta da to ne može doživjeti svaki trener.
Najveće prednosti i nedostaci međimurskih vratara?
Talent postoji, trenutno međimurski vratari mogu najviše braniti do 2. HNL, a za nešto više potrebno je puno toga od antropometrije, uvjeta, selekcija, doselekcija pa do stručnog rada. Pitate se, a šta ja radim ondas takvom licencom. U omladinskoj školi u GNK Dinamo imaju 12 selekcija, vratarsku akademiju kojoj je šef Tomo Butina koji radi sa vratarima zajedno sa još 5 trenera vratara sa završenim specijalističkim licencama. Imaju i posebnog kondicijskog trenera koji ih zagrijava prije treninga i svog psihologa. O njihovim uvjetima neću ni govoriti. Dok ja radim sam sa isto 12 selekcija u kojem su 23 vratara svih uzrasnih kategorija od toga 7 vratarki te u seniorskoj ekipi 2 vratara sa kojima radim svakodnevno. Na području cijele županije gravitira 76 nogometnih klubova sa ukupno 4718 nogometaša. Klubovi se natječu od 3. HNL na niže, a imamo i predstavnike u 1. HNLŽ. Formirano je 18 omladinskih škola, a ima tu i 10 trenera vratara po školama, a sad, da li su educirani, ne ulazim u to. Da ne govorim u kakvim uvjetima radimo, gdje je 40 klinaca na terenu a ja imam trening vratara Pa gdje? Negdje na korner zastavici. Još su vratari dobri u kojim uvjetima se radi. I u tim svim uvjetima ima potencijala .
Što treba učiniti da se stanje popravi?
Dovesti još 1-2 stručno osposobljenog trenera vratara u NK Međimurje za rad s mlađim uzrasnim kategorijama. Postaviti u nogometne škole trenere vratara te ih educirati i pokaznim treninzima po kategorijama prezentirati rad s vratarima. Time će se podići kvalitetniji i stručniji rad s mladim vratarima. Selekcionirati mlade vratare i dovesti ih u Međimurje. Tu sad nastaje problem, “NEDAMO MI GOLMANA V MEĐIMURJE”. Zašto? Ne znam, jer dovesti mladog talentiranog vratara iz okolnih klubova je nemoguća misija. U klubovima u Međimurju od 3. HNL i niže, 70-80% vratara brane koji su bili u Međimurju ili koje sam ja trenirao i prošli su vratarsku školu. Trenirao sam 186 vratara, bilo je tu Kineza, Japanca, Brazilaca, Slovenaca.Tako da ustvari radim za međimurske klubove jer dobivaju formirane vratare. A tu su još Slaven, Varaždin i ako ima potencijala, jednostavno ga uzmu.
Poruka za kraj mladim vratarima.
Slušajte svog trenera, budite marljivi i strpljivi jer dug je put do vrhunskog vratara.
Razlika između dobrog i lošeg vratara je u odlukama. Dobar vratar donosi dobre odluke, a loš loše odluke. Zato donosite dobre odluke i nemojte zapostavljat školu.
Glasaj za svoj klub!
