Andro Sokač: Mlada nada hrvatskog nogometa

Ujak Lovro Zvonarek, igrač minhenskog velikana Bayerna, veliki mu je uzor i svakodnevna potpora.

Andro Sokač s nogometom je krenuo već s četiri godine. Djed Josip i ujak Lovro su stalno igrali nogomet, a on ih nije mogao samo gledati. Počeo je trčati za njima i više nije stao. Već tada dobivao je najviše potpore od tate i mame koji su uvijek tu za njega. S osam godina krenula je njegova nogometa karijera. Njegov matični klub je preloška Mladost iz koje je otišao u Slaven Belupo. 

– Iz prvih nogometnih dana se najbolje sjećam jedne zime. Imao sam osam godina i stalno sam sjedio na klupi i nisam igrao. I te zime odjednom se nešto promijenilo. Osvojili smo turnir u dvorani na kojem sam igrao jer je dosta dečki bilo bolesno i nakon toga sam počeo sve više igrati. Uživao sam u svakoj utakmici i treningu s prijateljima. S vremenom sam napredovao i polako je došlo vrijeme za sljedeću stepenicu. U Slaven Belupo sam došao poslije jedne prijateljske utakmice koju smo igrali protiv njih. Trener je bio zadovoljan i otišao sam u Slaven Belupo. Na početku sam bio stidljiv i povučen, ali polako sam se snašao. Svakog sam dana pokušao davati sve najbolje od sebe i postao sam kapetan i nositelj igre.

Debi na Rujevici

U Slaven Belupu, ističe, naučio je mnogo. Bilo je i dobrih i loših trenutaka u klubu, a on pokušava iz dana u dan učiti i razvijati se. Ušao je na velika vrata, a 26. svibnja upisao je prvi nastup u HNL-u.

– Prošle godine odigrao sam poluvrijeme u jednoj prijateljskoj utakmici. Bilo je to prvo iskustvo sa seniorima. Bio sam ove sezone nekoliko puta na klupi i konačno sam na Rujevici dočekao da debitiram. Bila je odlična atmosfera i bio je užitak zaigrati. Jedino mi je žao što je rezultat bio nepovoljan. 

Sjajne igre u Slaven Belupu nisu ostale nezamijećene ni od strane HNS-a, Andro je do sada upisao 15 nastupa, a nekoliko puta nosio je i kapetansku traku. 

– Obući dres reprezentacije uvijek je najljepši i najposebniji osjećaj. Uživam kad igram za Hrvatsku. Nositi kapetansku traku je također neopisivo. Pogotovo je sjajan osjećaj kada krene himna. 

Mnogi ne znaju, ali njegov ujak je Lovro Zvonarek, danas igrač Bayerna s jednim golom u Bundesligi.

– S Lovrom sam u odličnim odnosima. On mi je jako velika motivacija i potpora. Čujemo se svakoga dana. Kada je u Prelogu često smo zajedno i uvijek mi daje neki savjet. Lovro je jedan od najboljih ljudi koje znam i prava je sreća rasti uz takvu osobu.

Ciljevi visoki, fokus na zemlji

Pred mladim Priločancem je duga karijera s jasnim ciljevima, a on, kao i svi oko njega, vjeruju kako će ona proći bez ozljeda. 

– U glavi uvijek imam uvijek najviše ciljeve, ali treba ostati fokusiran i na zemlji. Prvi moj sljedeći cilj i želja je postati standardan prvotimac. Znam da mogu ispuniti svoja očekivanja samo ako svaki dan budem maksimalan u radu i na svakom treningu. Znam sve što trebam raditi i sve je do mene i do toga koliko ću truda te rada uložiti. Jedino što se mogu nadati da neće biti ozljeda. Sve ostalo je na meni i na mojem radu. Na tome mogu li davati 100 % sebe u tako nešto svakog dana. Znam da vrijedim i vjerujem da ću ostvariti svoj san, zaključio je Andro.

Proteklog ljeta hrvatski velikani, ali i klubovi iz inozemstva, bili su zainteresirani za usluge mladog Sokača. On je vezan stipendijskim ugovorom za Slaven Belupo do kraja lipnja 2026. godine pa klub koji ga želi, mora platiti odštetu.