Nakon što su njegove momčadi u prethodna dva finala kadetskog kupa poražene, međimurski trener Saša Lukman jučer se upisao u povijest istarskog nogometa prvim trofejem u natjecanju kupa.
Njegovi kadeti (2005. godište i mlađi) izborili su finale istarskog kupa u kojem ih je čekao Novigrad. U vrlo napetom susretu, Lukmanovi “puleni” su nakon 90 minuta slavili s 2:1. Nakon susreta, svi igrači pohrlili su u trenerov zagrljaj i fešta je mogla početi.
“Nakon poraza u finalima prethodne sezone u kategoriji pionira i kadeta, sada kada su se spojile generacija ’05 i ’06, uspjeli smo ostvariti povijesni uspjeh za naš klub. Prije utakmice dogovorili smo se sa dečkima da ovaj put idemo odigrati timski i ”poginuti” jedan za drugog na terenu i da će nam to morati donijeti pobjedu. Dosta nervozan i u grču ulazak u utakmicu moje ekipe, ali vodstvo na poluvremenu od 1:0, i tada smo se formacijski malo presložili. 2. poluvrijeme smo izdominirali i poveli 2:0, ali to ne bi bilo to da si nismo malo zakomplicirali i u samoj završnici utakmice primili pogodak za 2:1. Zahvalio bih i čestitao dečkima na trofeju iz razloga jer je prošla sezona i za pionire i za kadete završila neuspješno (porazi u finalima kupa, zadnje kolo prvenstva izgubili kvalifikacije za 1. HNL. Trud i zalaganje se uvijek isplati. Posebna zahvala ide i NK Smoljanci Sloboda koji su mi prvi dali trenersku priliku i ljudima koji su vjerovali u mene i doveli me u NK Uljanik Pula. A što se tiče emocija, one su proključale kada sam stigao kući u zagrljaj svoje žene i djece, tada više nisam mogao ”glumiti” trenera i kontrolirati svoje osjećaje”, osvrnuo se Lukman na jučerašnji dan.
Lukman je cijelu karijeru u mlađim dobnim kategorijama igrao u NK Čakovcu i NK Međimurju da bi ga put odveo u Pulu na studiranje. U međuvremenu se skrasio, osnovao obitelj i završio policijsku akademiju. Uz posao policijskog službenika trenira kadete NK Uljanik Pula s kojima je sada ispisao povijesne stranice kluba.
Prije nekoliko mjeseci pisali smo o Lukmanu i Vuku kao svijetlim točkama istarskog nogometa. Na tu temu razgovarali smo s istarskim kolegom Elvisom Uravićem koji je tada biranim riječima govorio o Lukmanu.
“Jedna od najljepših stvari koje ćete pronaći u Istri je ta otvorenost prema kvalitetnim ljudima. Primjerice, sigurno pet godina sam dobro znao tko je Saša Lukman, za koga je igrao, koga trenirao, a da nisam imao pojma da je iz Međimurja. Jednostavno, sve dok si dobar čovjek, to kod nas nije bitno i jako sam ponosan na to, kad je Istra u pitanju. Što se Saše tiče, ne znam ga previše dobro osobno, ali znam što ljudi govore o njemu. Kad jedan kaže lijepu stvar, možda mu je prijatelj. Kad trojica kažu pozitivne stvari, možda si ‘potrefio’ onu trojicu koji ga vole. Međutim, kad desetak ljudi svi isto kažu, onda je vjerojatno to istina. Tako je sa Sašom. Bio je ozbiljan i posvećen u Savičenti te nitko nije dvojio da je zaslužio prigodu na višem nivou. Riječima tajnika NK Uljanik – svaki klub bi poželio takvog trenera”.
