Ako netko zaslužuje više medijskog prostora, onda su to definitivno sportaši s invaliditetom. Nevjerojatna je snaga volje i motivacija koja krasi te ljude, koji unatoč svom hendikepu, pronalaze put do uspjeha i pomiču ljudske i sportske granice.
Danas ćemo vam predstaviti jednog Međimurca, sportaša s invaliditetom koji također pomiče svoje granice igrajući rukomet i košarku u kolicima.
Nikola Bistrović ima 31 godinu, a dolazi iz Pleškovca. Trenira rukomet i košarku (KKI Varaždin), a ujedno je hrvatski reprezentativac u oba sporta. Sportom se počeo baviti prije dvije godine, a prvi sport bila mu je košarka. Uz treniranje, ponekad se zna baviti i prezentacijom sportova u kolicima.
“Prvo sam počeo igrati košarku, a zatim su me zvali igrati rukomet te sam postao rukometni vratar. S rukometašima sam ubrzo išao na “Turnir nacija u Portugal” koju je organizirala Europska rukometna federacija (EHF) i osvojili drugo mjesto”.
Nikolina dijagnoza pokazuje da se ništa ne može popraviti na bolje te je on odlučio vježbati da mu ne bude gore.
“Košarku igram najviše zbog sebe, da se prvenstveno razgibam. Upoznajem puno novih ljudi u kolicima, putujemo skoro svaki vikend po Hrvatskoj jer liga ima 12 klubova”
Nikola trenira tri puta tjedno s ekipom, a na treninzima se većinom rade vježbe za jačanje ruku.
“Voziš kolica s rukama pa kad dođeš do koša onda još treba baciti loptu u koš. Kod kuće isto imam koš pa vježbam šut gotovo svaki dan”.
Nažalost, kao i sve osobe s invaliditetom nailazi na prepreke koje ga jako živciraju.
“Najviše me živcira kada odem do grada i onda su parkirna mjesta za invalide zauzeta. Parkiraju se na invalidsko mjesto, a uopće nisu invalidi. A kada se parkiram na mjesto za invalide onda mi znaju doći kazati da je to mjesto za invalide. Nažalost puno puta mi se to dogodilo da ljudi ne znaju kako i mi možemo voziti auto bez obzira na svoju invalidnost”.
Nikolu već sada zovu klubovi da im se priključi u treniranju, a njegov san je talijanska liga.
“Imam par prijatelja koji igraju košarku u Italji i Bosni i Hercegovini, a definitivno, jedan od snova mi je zaigrati u Italiji. Zvali su me iz Split i Zagreba da za njih igram neke turnire na kojima sudjeluju najbolji klubovi iz Austrije, Srbije, Italije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine”.
Na kraju našeg razgovora Nikola je poslao poruku svim sportašima s invaliditetom.
“Pozivam sve ljude s invaliditetom da se bave sportom. Ima puno sportova kojima se mogu baviti. Poručio bih im da se maknu od kuće i društvenih mreža jer u sportu mogu upoznati puno više prijatelja s invaliditetom.
Nikola je izuzetan mladić koji svojim primjerom može nadahnuti i motivirati druge. Također, pokazao je da vjeruje u sebe te da je moguće pomicati granice nemogućega.
