Od prvog dana otkako je Mario Kovačević sjeo na klupu Dinama, dio medija kao da je imao samo jedan zadatak – pronaći mu manu. Nije bilo važno pobjeđuje li Dinamo, igra li dobro ili ostvaruje velike rezultate. Uvijek se nešto moralo pronaći. Čak su se i nakon najvećih pobjeda tražili razlozi za osporavanje.
Umjesto da se govori o igri, rezultatima i onome što je momčad napravila na terenu, pojedini mediji prostor su davali ismijavanju njegova govora, potičući svoje pratitelje na sprdnju s čovjekom koji je svojim radom i rezultatima zaslužio poštovanje.
A Mario Kovačević je, prije svega, ljudska veličina. Čovjek koji je svojim ponašanjem, pristupom i odnosom prema nogometu pokazao da se može biti velik i bez velikih riječi. I upravo zato zaslužuje puno više poštovanja od onoga koje mu je dio javnosti pokazivao. Naravno, ne treba bježati od nogometne realnosti. Iako je prošle sezone osvojio dvostruku krunu, rezultati u aktualnoj sezoni nisu ispunili očekivanja Uprave, navijača i javnosti.
Najveće zamjerke odnose se na europske utakmice, u kojima je Dinamo ponavljao pogreške iz prethodne sezone i na sličan način upisivao poraze. Obrambeni problemi, individualne pogreške i nedostatak kontinuiteta ponovno su došli do izražaja.
Ni u HNL-u Modri nisu djelovali uvjerljivo, a porazi od Osijeka, Hajduka i Rudeša u prvenstvu te NEC-a dodatno su pojačali nezadovoljstvo. Unatoč osvojenim trofejima, Kovačević nije uspio uspostaviti stabilnost kakva se očekuje od Dinama. Dvostruka kruna i vrlo efikasno proljeće ostat će važan dio njegova mandata, no europski neuspjesi i domaće rezultatske oscilacije na kraju su presudili njegovoj budućnosti na Maksimiru.
I sada su napokon dočekali njegov odlazak. Oni koji su ga od prvog dana čekali na nož sada mogu odahnuti. No, dolazi novi trener i vrlo brzo će se ponovno krenuti ispočetka. Možda neće biti tema govor, možda će biti nešto drugo. Pronaći će se već nešto.
I nemojmo se zavaravati, ista ta mašinerija ne radi samo u Dinamu. Radi kod bilo kojeg trenera, bilo kojeg kluba. Danas je meta jedan trener, sutra drugi. Danas se ismijava njegov govor, sutra će se pronaći neka druga osobina, izjava ili potez koji će poslužiti za podsmijeh. Pobjede će se umanjivati, porazi uvećavati, a svaka situacija koristiti za stvaranje nove priče.
Kritika je sastavni dio nogometa. Treneri moraju odgovarati za rezultate, a navijači imaju pravo biti nezadovoljni. Ali postoji velika razlika između opravdane sportske kritike i sustavnog stvaranja atmosfere u kojoj se nekoga jedva čeka ismijati i dočekati njegov pad.
Kovačević više nije trener Dinama, ali to ne mijenja činjenicu da zaslužuje ljudsko poštovanje. Novom treneru, kao i svakom drugom treneru u bilo kojem klubu, treba dati priliku da radi, a ne ga od prvog dana čekati na pogrešnom koraku.
Jer nogomet bi trebao biti igra rezultata, emocija i strasti, a ne neprestano traženje nove mete za javni linč.
