Za neke je Dinamo nogometni klub, za neke tradicija, a za neke dio svakodnevice. Jedan od takvih navijača je i naš sugovornik Mika Topolnjak iz Pretetinca, koji za zagrebački klub navija praktički otkad zna za sebe. Prve navijačke uspomene vežu ga uz djetinjstvo, a od tada se ljubav prema plavoj boji samo produbljivala.
„Za Dinamo navijam otkad znam za sebe, odnosno od svoje šeste godine. Prvi odlazak na utakmicu bio mi je 2007. godine, kada je Dinamo gostovao kod Međimurja u Čakovcu. Kad mi je tata rekao da me vodi na utakmicu, nisam mogao spavati od uzbuđenja“, prisjeća se.
Ipak, kada treba izdvojiti jednu utakmicu koja mu je posebno ostala urezana u pamćenje, nema dvojbe. Riječ je o velikoj europskoj pobjedi protiv Tottenhama.
„Definitivno je to utakmica protiv Tottenhama i pobjeda 3:0. Da je bilo moguće, siguran sam da bih otišao na tu utakmicu, ali budući da nije bilo moguće, pratio sam je kod kuće, sam u svojoj sobi. Od veselja sam skakao po cijeloj sobi, morali su me roditelji smirivati.“
Kada su u pitanju pogoci, jedan ipak zauzima posebno mjesto. Riječ je o spektakularnim škaricama Brune Petkovića protiv Bodo/Glimta, dok je upravo Petković njegov najdraži igrač.
„Škarice Brune Petkovića protiv Bodo/Glimta moj su najdraži gol. Općenito, Bruno Petković mi je najdraži igrač i žao mi je što je otišao, ali to je nogomet.“
Za njega Dinamo nije tema samo onda kada se igra utakmica. Plavi su, kako kaže, dio svakodnevice – od čitanja tekstova o klubu do razgovora s prijateljima i analiziranja svega što se događa u Maksimiru.
„Dinamo mi je u glavi 0-24. Čitam članke u novinama, vrtim si u glavi postavu prije utakmice, a imam i puno prijatelja Dinamovaca pa i s njima puno razgovaram o Dinamu. Nezaobilazna nam je tema – od stanja u klubu, trenera i odluka pa sve do igre na terenu.“
Kad god mu se pruži prilika, odlazi i na utakmice. Posebno mjesto u toj priči ima njegov prvi derbi protiv Hajduka, odigran 2015. godine.
„Prva utakmica Dinama i Hajduka koju sam posjetio bila je upravo 2015. godine. Nažalost, završilo je porazom 0:2. Vodili su me starija sestra i njezin tadašnji dečko, a danas suprug, koji je također Dinamovac. Kad se uskladimo s vremenom, pogledamo zajedno Dinamo i družimo se.“
Vjeruje u Kovačevića i njegov stožer
A uoči novog hrvatskog derbija na Poljudu, njegov optimizam nije bez doze opreza. Svjestan je da trenutačna igra Dinama nije na razini na kojoj bi želio da bude, no vjeruje da je stanka mogla pomoći momčadi.
„Na ovaj derbi gledam s dozom opreza jer mi se trenutačno ništa u igri ne sviđa. Ipak, mislim da su trener, stožer i ekipa u ova tri tjedna odmorili, sabrali glave i dobro trenirali te da će to pokazati na terenu i uzeti pobjedu.“
Koliko mu Dinamo znači možda najbolje pokazuje činjenica da rezultati izravno utječu i na njegovo raspoloženje.
„Koliko volim Dinamo, ako je loš rezultat za vikend ili u Europi, to utječe i na moje raspoloženje sve do iduće utakmice.“
Poljud će biti pun, atmosfera zahtjevna, a pred Dinamom težak zadatak. No upravo bi takav ambijent, smatra naš sugovornik, mogao dodatno motivirati plave.
„Nadam se dobroj utakmici. Bit će teška, bit će pun Poljud, ali mislim da će to našim plavim momcima biti dodatni motiv za pobjedu.“
A konačna prognoza? Vjera u Dinamo ipak je jača od opreza.
Prognoza: Hajduk – Dinamo 1:2.
