Cristiano Ronaldo jedan je od najvećih nogometaša svih vremena, uzor milijunima djece diljem svijeta. Upravo zato događaji iz posljednjih dana otvaraju i jedno važno pitanje za roditelje, trenere i sve one koji rade s mladim nogometašima.
Kako djeci objasniti situaciju u kojoj njihov nogometni idol pokazuje veliko nezadovoljstvo kada ne igra?
Ronaldo je nakon utakmice Portugala i Norveške, u kojoj nije ulazio u igru, napustio reprezentativni kamp. Portugalski izbornik Jorge Jesus potvrdio je da je Ronaldo bio ljutit zbog odluke da ostane na klupi, dok je sam nogometaš nakon razgovora s predsjednikom Portugalskog nogometnog saveza objavio da je odlučio napustiti kamp te da će naknadno objasniti razloge svoje odluke.
U međuvremenu društvenim mrežama kruže snimke Ronaldovih reakcija, a djeca ih vrlo lako mogu vidjeti. I tu zapravo počinje posao nas odraslih.
Jer dijete koje trenira nogomet može vrlo jednostavno zaključiti: „Ako sam dobar, moram igrati. Ako ne igram, mogu biti ljut, otići i pokazati da nisam zadovoljan.“ A upravo tu treba napraviti razliku.
Ne treba djeci govoriti da je Ronaldo loš uzor niti umanjivati ono što je napravio u nogometu. Treba im objasniti da veliki igrač nije samo onaj koji zabija golove, nego i onaj koji zna prihvatiti odluku trenera, podržati suigrača i ponašati se odgovorno kada stvari ne idu onako kako je zamislio. U dječjem nogometu to je posebno važno.
Netko će igrati više, netko manje. Netko će početi utakmicu, netko će ući s klupe, a netko će određeni susret gledati s tribine. Ponekad će dijete misliti da je trebalo igrati više. Ponekad će trener donijeti odluku s kojom se roditelj neće složiti. I upravo su to situacije u kojima se gradi karakter.
Nogomet nije samo kako se ponašamo kada zabijemo gol. Nogomet je puno više ono što napravimo kada ne igramo.
Ronaldo je nogometna veličina i djeca će ga i dalje gledati, pratiti i oponašati. Zato možda nije potrebno reći im: „Nemoj biti kao Ronaldo.“ Puno je korisnije reći: „Uzmi od Ronalda ono najbolje – rad, disciplinu, želju i predanost, ali nauči i ono što svaki sportaš mora znati: ponekad nećeš igrati, a tada moraš ostati dio momčadi.“
Jer cilj dječjeg nogometa nije odgojiti jedanaest igrača koji će uvijek tražiti svoje minute. Cilj je odgojiti djecu koja će znati pobijediti bez podcjenjivanja protivnika, izgubiti bez traženja krivca, sjediti na klupi bez ljutnje i ući u igru spremna dati sve od sebe.
A možda je upravo ova Ronaldova situacija dobra prilika da o tome razgovaramo s djecom, prije nego što im društvene mreže same objasne što bi trebali misliti.
foto: Potugalski nogometni savez/Nikola Tomašić
