Jedan od najpoznatijih i najomiljenijih međimurskih sportaša s invaliditetom svakako je Stjepan Šarić iz Čakovca.
Mnogi ga znaju jednostavno kao Štefeka – čovjeka koji se godinama može susresti na sportskim terenima, tribinama i raznim natjecanjima, bilo kao sportaša, bilo kao velikog navijača čakovečkih i međimurskih klubova.
Štefekova sportska priča traje desetljećima, a tijekom godina okušao se u više sportova. Nogomet, plivanje, stolni tenis i kuglanje samo su dio sportova koji su obilježili njegov život, dok je kroz Klub „Mura“ osvojio više od stotinu medalja. Svaka od njih za njega ima svoju priču, a među najdražima posebno izdvaja prvo mjesto u plivanju u Tuheljskim Toplicama, pobjedu na Hendi ping turniru Sljeme 2013. te prvo mjesto u kuglanju u Zagrebu.
Stjepan i Indira sa županom Matijom Posavcom nakon nastupa na Spcijelanoj Olimpijadi u Berlinu
No, Štefek nije samo sportaš. On je i veliki zaljubljenik u nogomet te čovjek kojeg se godinama moglo vidjeti na utakmicama čakovečkih klubova. Posebno mjesto u njegovom srcu imao je NK Čakovec, za koji je počeo navijati još u mladosti.
S nekadašnjim „Demonima“ prošao je više od 20 gostovanja diljem Hrvatske. Navijačka skupina prihvatila ga je kao svojeg, a Štefek posebno pamti Gaveza i Peveca, ljude koji su mu otvorili vrata prema tribini i navijačkom svijetu.
Jedno od gostovanja koje mu je ostalo u posebnom sjećanju bilo je u Maksimiru, kada je Čakovec igrao protiv Dinama, dok su „Demoni“ s južne tribine pjevali međimurske pjesme. Ipak, još draže mu je gostovanje u Vrbovcu, gdje je Čakovec pobjedom osigurao plasman u prvu ligu, nakon čega je slavlje u Čakovcu trajalo dugo u noć.
U vremenima kada se u Čakovcu živjelo za nogomet, Štefekovi nogometni uzori bili su Goran Dasović, Željko Domjanić, Darko Stamenković i Mario Šarić. Danas su se vremena promijenila, neki klubovi više ne postoje, ali njegova ljubav prema sportu nije nestala.
NK Čakovec i RK Perutnina Pipo IPC ugasili su se, no Štefek je pronašao nove sportske ljubavi. Danas redovito prati Međimurje, ŽRK Zrinski i MRK Čakovec, a posebno mjesto i dalje ima zagrebački Dinamo. Na utakmicama ga se često može prepoznati po glasnom navijanju i iskrenom veselju zbog svakog dobrog rezultata klubova koje voli.
Stjepan Šarić u ulozi igrača na jednom nogometnom susretu
I dok je navijanje njegova velika ljubav, Štefek je istodobno nastavio graditi vlastitu sportsku priču. Za sport se zainteresirao još na satovima tjelesne i zdravstvene kulture, a posebno mjesto u njegovu životu zauzima stolni tenis, koji trenira još od 13. godine.
Najveći sportski rezultat stigao je 2023. godine u Berlinu. Na Ljetnim olimpijskim igrama Specijalne olimpijade Stjepan Šarić osvojio je zlatnu medalju u stolnom tenisu, čime je ostvario jedan od najvećih uspjeha svoje bogate karijere.
Berlinske igre okupile su oko 7000 sportaša iz 190 zemalja svijeta, a Šarić je zajedno s Indirom Kozar predstavljao Hrvatsku. Nakon povratka u Međimurje za oboje je organiziran prijem kod župana Matije Posavca, gdje su primili čestitke za ostvarene rezultate.
Zlatna medalja bila je posebno emotivna za Štefeka jer je predstavljala nagradu za godine treninga, natjecanja i upornosti. Njegov uspjeh nije prošao nezapaženo ni u međimurskoj sportskoj zajednici pa je 2024. godine dobio priznanje za najboljeg sportaša Međimurja s invaliditetom za 2023. godinu. Priznanje je stiglo upravo za prvo mjesto u stolnom tenisu osvojeno na Specijalnoj olimpijadi u Berlinu.
Štefek s nagradom za najboljeg sportaša s invaliditetom
Time je Štefek još jednom potvrdio koliko je snažna njegova povezanost sa sportom. Ipak, medalje i priznanja nisu ono zbog čega ga ljudi najviše pamte. Mnogi će prije svega istaknuti njegovu vedrinu, otvorenost, iskreno navijanje i činjenicu da je gotovo uvijek tamo gdje se nešto sportski događa.
Posebno mjesto u njegovoj priči zauzima i nastup na Specijalnim olimpijskim ljetnim igrama u Los Angelesu, gdje je s Nenadom Vrbancem i Tomislavom Trupkovićem predstavljao Hrvatsku u malom nogometu. Hrvatska je tada završila na petom mjestu, a povratak u Čakovec obilježio je emotivan doček koji su mu pripremili susjedi.
Još 2003. godine Štefek je primio priznanje Saveza za sport invalida i Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurja kao najaktivniji član udruge. To je priznanje tada posvetio svom treneru Valentu Purgaru, koji mu je, kako je isticao, bio posebno važna osoba u sportskom životu.
Danas, kada se osvrne na sve što je prošao, iza Stjepana Šarića ostaje nevjerojatna zbirka sportskih uspomena. Od više od stotinu medalja, preko putovanja i nastupa na velikim natjecanjima, pa sve do gostujućih tribina i navijačkih pjesama, gotovo svaki dio njegova života povezan je sa sportom.
Posebno je zanimljivo što Štefek nikada nije birao između uloge sportaša i navijača. Jednako iskreno raduje se vlastitoj medalji kao i pobjedi kluba za koji navija. U njegovoj sportskoj priči nema velikih i malih utakmica – svaka utakmica, svaki trening i svako natjecanje prilika su za druženje, emociju i novu uspomenu.
Štefek na izvlačenju parova za Prvenstvo Međimurja u malom nogometu
Veliku podršku kroz sve ove godine pružala mu je obitelj, posebno majka, a Štefek je svojim primjerom pokazao koliko sport može značiti u životu pojedinca. On nije samo netko tko osvaja medalje i odlazi na utakmice. On je čovjek koji sport živi.
Od čakovečkih tribina i „Demona“, preko bazena, kuglane i stolnoteniskog stola, pa sve do olimpijskog zlata u Berlinu – Štefekova priča traje desetljećima. I dok god bude utakmica, natjecanja i sportskih druženja, velika je vjerojatnost da će se negdje među publikom ili uz sportski teren pojaviti dobro poznati osmijeh Stjepana Šarića.
Stjepan Šarić u društvu Zlatka Dalića
Stjepanova priča možda najbolje pokazuje da se najveće sportske pobjede ne mjere uvijek samo medaljama. One se mjere osmijehom, prijateljstvima, uspomenama, putovanjima i trenucima koje nosimo sa sobom. Štefek je kroz sport pronašao svoje mjesto, svoje ljude i bezbroj razloga za sreću.
