Biti trener u županijskom klubu nije lako, ali biti trener Dinama, to je sasvim druga dimenzija. Kad je Kovačević zakoračio u Maksimir, dočekala ga je oluja: 20 novih igrača, visoka očekivanja, i zadatak od Bobana, stvori momčad koja će dominirati.
Početak? Filmski. Četiri uvjerljive pobjede, euforija, mediji ga slave. No bajka kratko traje. Remi s Varaždinom i poraz od Gorice pokreću lavinu sumnji. Anketa za anketom, pitanje za pitanjem, je li Kovačević dorastao Dinamu? A onda ponovna eksplozija. Pobjeda na Poljudu, rušenje Fenerbahčea. Kova je opet bio heroj tih istih koja si ga već vidjeli kao bivšeg. Ali nogomet ne prašta. Porazi od Lokomotive i Vukovara vraćaju kritike, a pod medijskim pritiskom nažalost “pucaju” i Facebook komentatori, a sve to rezultiralo je gnjusnim komentarima, sumnjama… U Europi, Dinamo najprije blista, a zatim kašlje s tri teška poraza, s nekoliko novih anketa i novim niskim udarcima. No Kova ne odustaje. U HNL-u, njegov Dinamo dodaje gas. Četiri pobjede, jedan remi, i prvo mjesto. Bod ispred Hajduka, ali s atmosferom koja miriše na proljeće.
Usporedimo li prošlu sezonu, Kovin Dinamo ima osam bodova više. Europa još nije izgubljena, a sve oči uprte su u domaći ogled sa Steauom. Pobjeda s više golova razlike? Moguća. Potrebna. Očekivana.
Na kraju, unatoč svim turbulencijama, jedno je jasno, Dinamo je pod Kovačevićem pokazao karakter. Pokazao je da se i u najtežim trenucima može rasti, učiti i vraćati još jači. Ako je ova polusezona bila test izdržljivosti, onda je Dinamo položio s velikom dozom nade za ono što slijedi. A kad se spoje rad, vjera i zajedništvo, prepreka više nema. Najbolje tek dolazi, rekli bi iz zagrebačkog kluba.
foto: NK Slaven Belupo
