Adriano Debelec se nogometom počeo baviti sa svojih šest godina, a sport je osobno zavolio od svoje treće godine kada se počeo baviti gimnastikom u kojoj je ostvario odlične rezultate. Glavni ,,krivci“ za to što se bavi nogometom su njegovi roditelji koji su ga vodili na nogometne utakmice već od drugog tjedna nakon rođenja. Gledanjem tih utakmica zavolio je nogomet koji ga prati od ranog djetinjstva.
Počeci u Međimurju, pa odlazak preko Drave
Za vrijeme dosadašnje nogometne pustolovine igrao je za ŠN Međimurec-Sloboda, NŠ Međimurje-Čakovec, MNK Fotex Junajted, a trenutno igra za NK Varaždin.
“U ovim klubovima upoznao sam mnogo igrača, prijatelja i trenera kojima sam zahvalan za sve što su me naučili. Do sada sam imao puno odličnih trenera, od prvog do sadašnjeg, ali ne mogu izdvojiti nekoga posebno jer ga je svaki od njih naučio nešto novo i korisno”, kazao nam je 15-godišnji Adriano Debelec.
Kao i većini mladih nogometaša, Adrianovi uzori su Luka Modrić i Cristiano Ronaldo.
“Moji nogometni uzori su Luka Modrić, koji me iznenađuje svojim odličnim potezima i odlukama svaki put kad ga gledam te Cristiano Ronaldo. On mi je također nogometni uzor zbog svog pristupa, discipline i truda koji ulaže u svaki trening i svaku utakmicu. Neki od mojih nogometnih ciljeva su igrati za Reprezentaciju Hrvatske te u najboljim ligama svijeta kao što su engleska i španjolska liga”.
Adriano nastupa za kadete Varaždina koji se natječu u 1. HNL. U ovoj sezoni upisao je 15 ligaških nastupa.
“U Varaždinu mi je super. Svaki trening i svaku utakmicu dajem sve od sebe te pokušavam iskoristiti svaku priliku koju dobijem. Također sam zahvalan svim svojim suigračima i trenerima s kojima ostvarujem odlične rezultate i velike napretke. Smatram kako u HNL sezoni odrađujemo dobar posao, ali znam da možemo još puno bolje. Zadovoljan sam svojom igrom i igrom svojih suigrača, ali mislim da moram uložiti još mnogo truda i rada kako bih postigao ono što želim i kako bih ostvario svoje snove. Redovito pratim prvu ekipu te mi je velika želja jednog dana igrati za njih. Nadam se da ću s vremenom još napredovati i ubrzo dobiti priliku”.

Sjajne igre u Varaždinu primijetili su u HNS-u
Dobrim igrama do nastupa za mlade „Vatrene“
Njegove dobre igre nisu prošle nezapaženo te je u nekoliko navrata nosio dres mlade reprezentacije Hrvatske.
“Igrati s najboljim Hrvatima u mojem godištu je predivno iskustvo. Na svakom treningu i utakmici daješ sve od sebe te slušajući savjete možeš mnogo naučiti od svojih suigrača i cijelog stožera. Najljepše od svega je to što tijekom okupljanja stekneš nove prijatelje koji su odlični nogometaši, kao i osobe. Međusobno se bodrimo, šalimo i družimo te time stvaramo pozitivnu energiju između svih nas što nam daje dodatnu snagu za treniranje i igranje utakmica”.
Debelec ne krije ponos što je noseći hrvatski dres slušao Lijepu našu.
“Mislim da je svakom nogometašu, pa tako i meni, velika čast i sreća dobiti poziv i igrati za repku. Poseban je i nezaboravan osjećaj kada odjeneš hrvatski dres kojim predstavljaš svoju državu. Uspomene koje sam stvorio potiču me iz dana u dan da postanem što bolji nogometaš te sam zahvalan svima koji su uz mene na mom nogometnom putu”.

Lopta je njegova najbolja prijateljica
Skromnost, marljivost i odgovornost prije svega
Tata Goran igrao je u mnogim međimurskim klubovima, a danas je aktivan igrač u veteranskoj momčadi čakovečke Sloge.
“Za sada smo zadovoljni njegovim nogometnim „odrastanjem” odnosno razvojem. Igra u dobrom klubu za razvoj mladih igrača, ima ogromnu podršku roditelja, sestre, baka i djedova te ostale bliže obitelji. Samo neka i dalje uživa u treninzima i utakmicama, sluša trenere i upija njihovo veliko nogometno znanje. Adriano kada nije u nogometnom điru je većinom zauzet školskim obavezama tako da slobodnog vremena baš i nema previše. Ipak, nađe se nešto vremena za igranje igrica, gledanje serija te praćenje sportskih programa, a najviše ipak voli otići pogledati sestru na njezinu odbojkašku utakmicu”, rekao je Goran pa nastavio.
“Adriano je prije svega jako dobar, skroman, marljiv, inteligentan dečko, odgovoran u izvršavanju svojih obaveza te uvijek spreman priskočiti u pomoć bilo kome od svojih prijatelja ili nekome iz obitelji. Na nogometnom terenu je agresivan, borben (nema za njega izgubljene lopte), nesebičan i uvijek spreman pomoći svojoj ekipi. Mislim da ga na terenu najviše krasi srčanost, brzina razmišljanja i nogometna inteligencija tako da ima tu dosta poveznica odnosno sličnosti između njega na terenu i njega u slobodnom vremenu”, kazao je ponosni otac Goran.




