Posljednjih 20-ak dana bili su vrlo stresni, ali srcem ispunjeni dani za mladog Roka Farkaša iz Nedelišća, stoga i ne čudi da je na naš intervju stigao prehlađen. Mladi Međimurec punio je stranice svih medijskih kuća u Hrvatskoj, bio na raznim televizijskim vijestima, ali ni u najvećim trenucima slave nije zaboravio na naš portal koji ga prati već dugi niz godina.
Njegova ljubav prema atletici krenula je u rodnom Nedelišću, točnije u školskoj selekciji koju je tada vodio profesor Željko Jagec.
“Prvi atletski koraci napravljeni su na tzv. “lešu” u sklopu OŠ Nedelišće. Tu smo trenirali, ponekad u školskoj dvorani, a tako je bilo sve do izgradnje SRC Trate gdje smo dobili jedan hodnik s atletskom stazom. Često se prisjetim kako je sve to izgledalo na početku atletskih treninga. Sjećam se da smo za večernje treninge morali izvaditi reflektore kako bi donekle vidjeli kuda trčimo dok smo uvijek čistili stazu od korova. Trenirao sam zajedno s Alenom Hrušoci, Gabrielom Stojanovičem, bilo je tu stvarno dobrih atletičara. Svi mi smo prošli kroz “nedelski leš”. Odlaskom na SRC Trate trener mi je bio dr. Aleksandar Puklavec i tu je zapravo počela moja ozbiljnija karijera. Uvijek sam bio viši i malo jači od konkurencije pa sam dominirao u sprinterskim disciplinama i skoku u dalj. Prošao sam sve discipline, a pronašao sam se u desetoboju. Ljubav prema toj disciplini krenula je iz Nedelišća”.
OŠ Nedelišće – mjesto gdje je počela njegova karijera
Atletičari iz Nedelišća poznati su po vrhunskim rezultatima, a Roko nam je otkrio kako je “krivac” za to profesor Željko Jagec koji je vodio veliku brigu o atletici. Napomenuo je kako nije bilo nikakvog forsiranja, već suprotno, da su svi uživali u njegovom radu.
Nakon odličnih rezultata u Nedelišću, slijedio je prelazak u varaždinsku Slobodu. S nepunih 15 godina zaputio se put Varaždina gdje je pohađao srednju školu.
“To su godine gdje se treba isprofilirati jedna atletska disciplina. Tadašnji trener Aleksandar Puklavec nije se mogao samo meni posvetiti pa smo dogovorili prelazak u Slobodu. Počeo sam trenirati kod sadašnjeg trenera Patrika Koščaka gdje su bili i sadašnji aktivni atletičari. To je bila dobra opcija jer smo tu isprobavali sve discipline, a ja sam već imao iskustva iz Nedelišća. Savršeno sam se tamo uklopio, a rezultat svega se vidi”.
Do sada su ga u karijeri trenirali Željko Jagec, dr. Aleksandar Puklavec i Patrik Koščak, a za svakoga od njih Roko je pričao biranim riječima.
Kroz dosadašnju karijeru prošao je mnoga natjecanja, osvajao brojne medalje, ali neke od njih su mu posebno u sjećanju.
“Prvu značajniju medalju osvojio sam u dresu AK Nedelišće i ta mi je srcu draga. Tu sam i postavio državni rekord u skoku u vis. Osvajao sam brojna medalje još kao mlađi kadet i kadet i to su natjecanja koja te napune motivacijom. Izdvojio bi i medalje s Europskih dječjih igara u Češkoj. Što se tiče velikih natjecanja, tu je svaka medalja draga. Još bi izdvojio državni rekord u višeboju. Nije to bio neki svjetski rezultat, ali postaviti državni rekord je velika stvar. Izdvojio bi rezultat u Limi te državni rekord na 200 metara”.
S ponosom je istaknuo svjetsku medalju
Nakon dolaska sa Svjetskog prvenstva, Farkaš je odmah nastupio na Hanžeku. Odmora nije bilo, budući da je nastupao u dvije discipline.
“Nastupati na Hanžeku je velika stvar. Fantastično je organiziran, pravi spektakl svjetskih razina. Nastupaš zajedno sa svjetskim zvijezdama, a to je ostvarenje sna. Cilj mi bio uživati na ovogodišnjem izdanju, bez pritiska osvajanja medalje. Međutim u skoku u dalj došao sam do bronce što zaista u tom trenutku nisam očekivao. Samog sebe sam iznenadio i na utrci u nedjelju gdje sam postavio državni rekord. Nitko nije očekivao takve rezultate u Zagrebu, ali me atmosfera ponijela”, osvrnuo se Farkaš na rezultat u Zagrebu.
Farkaš nije krio sreću na spomen utrke u Nedelišću. Istaknuo je kako je to velika stvar za njegovo mjesto te da je bio sretan što je predvodio dječju utrku vozeći bicikl.
Već je u mnogo navrata nastupao u reprezentaciju što u njemu probudi ponos i čast.
“Sretan sam i ponosan što mogu predstavljati Hrvatsku. Pripreme su jednake, ali nastupati za reprezentaciju je uvijek ljepše. Kada nosiš boje Hrvatske, a potom i osvojiš medalju, a na kraju i intoniranje himne – to je osjećaš za koji živi svaki sportaš”.
Svjetsko zlato u rukama Nedelišćanca
Veliku podršku dobiva od svojih roditelja koji su ponosni na svog sina. Roko nam je rekao kako oni posebno proživljavaju stres kada nastupa te da u svakom trenutku osjeća njihovu podršku.
Pri samom kraju razgovora Roko je otkrio glavni cilj u svojoj karijeri – osvajanje Olimpijskog zlata.
“Pred sebe smo postavili veliki cilj – osvajanje Olimpijskog zlata u desetoboju. To je cilj prema kojem težimo. Ciljam na Los Angeles, ali i Australiju četiri godine kasnije. Vjerujem kako ćemo zajedno ostvariti sve ciljeve”.
Za kraj je Roko poslao poruku mladima koju bi trebali svi pročitati.
“Bavite se sportom jer nema ljepšeg osjećaja. Sport je mladima više druženje nego profesionalni sport. Poručujem im da uživaju i bave se sportom”, zaključio je Roko.
Upravo na tom mjestu krenuli su njegovi prvi atletski koraci
U ovom tjednu Nedelišćanec je dobio nagradu “Dražen Petrović” što je izazvalo posebne emocije kod njega, ali i članova obitelji. Uz atletiku, Roko paralelno studira na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu gdje odrađuje većinu treninga.
Skok za broncu na Hanžeku/Marko Kiš photography
